adi

Furaj mali tom sredinom

11 August, 2014
|

Furaj mali tom sredinom

Ostati ili otići. Dilema je to koja muči većinu mladih ljudi, a i onih malo starijih. Pa čak i onih malo više starijih. Da li je ovo zemlja u kojoj treba ostati, boriti  se i živjeti ili treba odavde otići?

Mislim da su ovdje ostali samo optimisti. I to nepopravljivi optimisti. Oni koji nisu bili toliko optimistični ili su pak imali više izbora i opcija za odlazak su otišli. Neki 1992. g, neki kasnije, ali oni nisu imali dilemu. Moja je teza uvijek do sada bila da ako već nisam otišao kad je počeo rat ne treba ni sada da idem. Ali to sam ja, pojedinac, tvrdoglav, uporan, radoholičar i ne volim te velike promjene u životu.

Mislim da su ovdje ostali samo optimisti.

 

U poslednje vrijeme sve češće razmišljam o tome da u odlascima nema ništa loše. Za ostanak već nisam siguran. I onda ovih dana čujem pjesmu „Sredinom“, staru skoro 15 godina. Nisam fan Dine Merlina, ali on je imao nekoliko veoma zanimljivih tekstova. Pjesma „Sredinom“ sa istoimenog albuma ima odličan tekst koji govori o dilemama mladih u BIH. Ostajte ovdje, sunce tuđeg neba neće vas grijati ko što ovo grije, napisao je Aleksa Šantić prije 135 godina kada su hercegovački muslimani krenuli iz Hercegovine prema Turskoj. Motiv nije baš sličan ali sve ostalo oko dilema sa odlaskom su nijanse.

Od 1992. godine mladi su sve više i sve češće odlazilI iz BIH. Da su slušali domaće političare i ozbiljno ih shvatali davno bi svi otišli zbog praznih obećanja i pogubnih rezultata. Ovako, izgleda da ih ima još dovoljno koji imaju dilemu ili možda samo nemaju gdje i ne žele da idu.

Pjesma „Sredinom“ daje odgovor onima koji imaju dilemu, poruku da su Istambul, Beč a ja bih dodao Beograd i Zagreb ipak previše daleko i da prvo treba ovdje pokušati. Ne treba naivno povjerovati u priče da je tamo negdje bolje. Svugdje se mora mnogo raditi, razlika je samo što „tamo daleko“ ima više mogućnosti i prilika ali i više kredita. Jedino što tamo negdje nećete gubiti živce zbog političara jer to nikoga ne zanima. Ali ostaće vama u glavi ovi naši domaći pa ćete nastaviti da se nervirate zbog zemlje u kojoj više ne živite. Apsurdno ali tačno.

I na kraju, otići je uvijek lako i za to nikad nije kasno. Samo budite načisto, sa sobom. Zato neću pisati dug post, pametovati mladima, niti filozofirati.

otići je uvijek lako i za to nikad nije kasno. Samo budite načisto, sa sobom

 

Tekst sa jasnom porukom je prvi razlog zbog koga volim ovu pjesmu. Drugi razlog zašto volim ovu pjesmu je moj pokojni prijatelj Adi Lukovac koji je učestovao na tom albumu. Najviše volim ovaj video zapis u kome Adi  učestvuje. Adi i ja smo zajedno išli u srednju školu. Bio je to talentovan momak, ali prije svega dobar čovjek i jaran. Pristojno dijete iz radničke porodice iz sarajevskog predgrađa, uvijek dobar drug, dobar đak, zanimljiv sagovornik. Previše je zajedničkih doživljaja i anegdota i to je možda povod za neki drugi blogpost. Neka ti je vječna slava prijatelju.

Ti ne vjeruj nikome na riječ
Svaki korak sam moraš preć’

Evo i tog video zapisa.

http://goo.gl/IgmFFe

Sredinom

Ovo je vrijeme kad se uči
Slovo po slovo, riječ po riječ
Sjedi mali, tu je tvoj dom
Daleko su Istanbul i Beč

Sad si mali tu na raskršću
Svi su pametni, svi šapuću
Ti ne vjeruj nikome na riječ
Svaki korak sam moraš preć’

Furaj mali sam sredinom
Furaj mali tom dolinom
Pa šta bude neka bude

Adi_Lukovac