5 duela

(NE)Izbori 2014 – 5 najvažnijih duela

12 September, 2014
|

Post napisan 25. avgusta

Oktobarski izbori vjerovatno neće donijeti ništa novo  za građane u Republici Srpskoj. Nikakve velike promjene ni tektonski poremećaji na političkoj sceni u RS nisu logični, bar sudeći prema onom što sad vidimo u kampanji u koju su svi protivzakonito krenuli mjesec dana ranije, a mediji jurišno izvještavali o tome.

CIK ćuti, a baba se češlja.

Pisao sam o besmislenosti i bezidejnosti politike koju vodi tzv. opozicija u Srpskoj odnosno njeni lideri Bosić i Ivanić, ujedno dva najjača aduta Milorada Dodika i SNSD-a u predizbornoj kampanji, u prethodnom postu.

Prema procjenama onog što sam do sad vidio u kampanji moguće je da dođe do određenih korekcija u odnosu snaga, ali maksimalno bi moglo doći do pada podrške vladajućoj koaliciji za 10 do 20 %, mada za sada iz svega viđenog u kampanji, ne vjerujem da opozicija istovremeno može ‘rasti’ od 10 do 20 %. Procjene malo stručnijih analitičara su da vlast treba da ‘padne’ 30%, a opozicija da ‘naraste’ za 30% da bi došlo do ravnoteže.

Ipak, riječ ravnoteža (između SNSD-a i SDS-a) na političkoj sceni nema smisla, a ni šanse sve dok je na čelu SDS-a Mladen Bosić.

Na ovim izborima će se osim rata za glasove voditi još nekoliko ratova, za funkcije, liste, ali i gradove. Želim da se osvrnem na po meni najzanimljivije ratove i frontove.

Prvo da ih nabrojim.

SDS – SNSD

Dodik – Bosić

Dodik – Tadić

Ivanić – Cvijanović

Radojičić –Tadić

Neočekivan rezultat u svakom od ovih ratova može značiti veliku promjenu na političkoj sceni u Srpskoj ili odlazak u zasluženu političku penziju nekog od poraženih.

Neočekivan rezultat u svakom od ovih ratova može značiti veliku promjenu na političkoj sceni u Srpskoj ili odlazak u zasluženu političku penziju nekog od poraženih.

1. SDS – SNSD  i  2. Dodik – Bosić

SDS je posljednju pobjedu zabilježio na opštim izborima 2002. godine kada je osvojio 159.164   (31.19%), a SNSD 111.226   (21.79%).

Već 2006. godine SNSD je osvojio 244.000 glasova (43%), a SDS pao na 103.000 glasova (18%) što je bio povod da Bosić napravi prevrat u stranci i eliminiše Čavića.

Za četiri godine tj. 2010. Bosić je uspio samo da poveća broj glasova SDS-a na 120.000 (19%), a SNSD je zadržao 240.000 glasova ili 38%.

Lokalni izbori 2012. su smanjili tu razliku, ali SNSD bio i dalje nedostižan za SDS. Bar se tako meni sada čini, iako ovaj put nismo radili nikakva istraživanja.

U izbornoj noći jedan od njih dvojice, dakle ili Dodik ili Bosić, mora podnijeti ostavku na mjesto predsjednika stranke. Onaj koji bude poražen, naravno. Ako SNSD izgubi, a Dodik čak i postane predsjednik, moralno je da Dodik podnese ostavku na mjesto šefa SNSD-a. Posebno ako ga pobijedi SDS na čijem je čelu Bosić.

U izbornoj noći jedan od njih dvojice, Dodik ili Bosić, mora podnijeti ostavku

Ako Bosić izgubi četvrte uzastopne izbore, makar i s glasom razlike, već u izbornoj noći treba da podnese ostavku. Neko ko osam godina ne uspijeva da napravi program i tim za pobjedu, čak i pored svih kriminalnih afera i promašaja SNSD-a, ne zaslužuje da obavlja funkciju šefa opozicije nijedan dan. Pitanje je da li SDS ima snage da riješi taj problem jer stranka koja je osuđena da vječno bude druga mora promijeniti šefa.

Ono što se stalno zaboravlja jeste to da je Bosić u Brčkom već godinama u koaliciji sa SNSD-om, te da je direktno podržao kriminalnog  gradonačelnika SNSD-a Dragana Pajića.

Bosić je u Brčkom već godinama u koaliciji sa SNSD-om

Treba podsjetiti da je Dodik u Bosićevom Brčkom i 2010. pobijedio Tadića sa 1.500 glasova razlike (25% razlike).

SDS je 2012. u Brčkom pao u odnosu na 2008. godinu, a ako Bosić u Brčkom ne može da jača SDS šta tek da se očekuje na nivou RS?

Naravno, nijedan od njih dvojice, odnosno onaj koji bude poražen i čija stranka osvoji manje glasova, neće podnijeti ostavku, meni će stranački fanatici pametovati da je to stvar stranke, ali ovo što pišem bilo bi jedino normalno za te stranke, građane i RS. Bosić je svaki izborni poraz do sada proglašavao pobjedom pa vjerujem da će to pokušati napraviti i ovaj put.

Bosić je već u SDS-u stvorio tezu da je potpuno normalno da su vječno drugi, opcija da treba da imaju ili da će imati glas više od SNSD-a nikada nije glasno izrečena.

Programi obje stranke su izrazito populistički, čak obećavaju povećanje penzija i plata, niko nije obećao ozbiljne reforme obrazovnog i  penzionog sistema, niko nema ideju za efikasnu agrarnu reformu, nikome ne pada na pamet da predloži plaćanje PDV-a po naplati a ne da privrednici avansno kreditiraju parazitsku administraciju. Niko nije predložio smanjenje plata u administraciji ni otpuštanje viška zaposlenih (uglavnom stranačkih ljudi zaposlenih mimo konkursa i stvarne potrebe) nije bilo konkretnih prijedloga za restrukturiranje Željeznica, Pošte pa čak ni Elektroprivrede, koja iako pozitivno posluje ima ogromne gubitke. Niti ove dvije stranke trenutno imaju stručne kadrove koji to mogu riješiti. Nijednoj stranci, posebno ne opozicionim čiji je to trebalo da bude adut, nije palo na pamet da na liste stavi bar petinu nestranačkih ljudi, a to je mogla biti motivacija za apstinente da ipak izađu i glasaju za ljude čijem radu i rezultatima vjeruju. Ne smijemo zanemariti da će u nekim gradovima i poplave imati uticaj na rezultate izbora. I dalje mislim da više od 80% glasača SDS-a glasa za tu stranku zbog rata, stvaranja RS i Karadžića, a ne zbog Mladena Bosića. S druge strane, skoro svi glasači SNSD-a glasaju za SNSD upravo zbog Dodika. E tu je ključna razlika između njih dvojice i njihovih kapaciteta. Da je tzv. opozicija prije godinu dana napravila tzv. “vladu u sjeni”mogla je imati mnogo bolju poziciju pred izbore. Ali opozicija koja nema vođu nema velike šanse da pobijedi SNSD sa jednim glasom razlike.

3. Dodik – Tadić

U prethodnom postu sam objasnio zašto je Ognjen Tadić i jedini i najbolji izbor opozicije za predsjedničkog kandidata. Ipak, sve dok Mladen Bosić ‘igra’ za Milorada Dodika pred Tadićem je veoma težak zadatak. Potrebno je da neutrališe razliku od 100.000 glasova s prethodnih izbora, a to nije lak zadatak. Tadićeva najveća šansa su neopredijeljeni i apstinenti ali i da brojni koalicioni partneri izvedu svoje birače na glasanje.

Milorad Dodik je treća osoba koja je od nastanka Republike Srpske zauzela svoje mjesto u istoriji. Radovan Karadžić i Ratko Mladić su to postali u ratu, i bez obzira na presude u Hagu, većini Srba njihova istorijska uloga nije sporna. Ali za 19 godina mira samo jedan čovjek je postao važan do te mjere da mu je mjesto u istoriji zagarantovano i nesporno. To je Milorad Dodik.

Milorad Dodik je treća osoba koja je od nastanka R. Srpske zauzela svoje mjesto u istoriji

Milorad Dodik je ovaj  put u zahvalnijoj poziciji nego prije četiri godine kada je u trku ušao kao predsjednik Vlade. Njegov jedini problem je užasna komunikacije Vlade i brojnih državnih funkcionera i službenika pa stalno mora sam da krpi sve njihove promašaje. Izgubio je Harisa Silajdžića a dobio Mustafu Cerića, Emira Suljagića i Fahrudina Radončića od kojih treba da ‘brani’ Srpsku.

Najjači adut Milorada Dodika i na ovim izborima je Mladen Bosić, trunjavi nesposobni šef SDS-a koji je opstrukcijom dogovora s Ivanićem i ostatkom opozicije učinio da kampanja počne mnogo kasnije nego što je trebalo ukoliko neko želi da pobijedi Dodika.

Najjači adut Milorada Dodika i na ovim izborima je Mladen Bosić

Drugi Dodikov adut je Aleksandar Vučić, koji za sada ima odlične relacije s Dodikom, daje mu podršku i niijednom ni Vučić ni Nikolić, nisu dali izjavu koja bi istinski naštetila Dodiku.

Treći adut svakog važnog srpskog političara je Putin iz bratske Rusije, a Dodiku duva vjetar u leđa i s te strane.

Dodik je trebao uraditi samo tri stvari pa da bez problema pobijedi Tadića. Tadić je trebao uraditi 4 stvari da da ima ozbiljne šanse da pobijedi Dodika. Nijedan to nije prepoznao ni uradio pa ostaje da vidimo končan ishod.

4. Ivanić – Cvijanović

Biračima u Srpskoj je ovo najnezanimljivija borba. Niti koga zanima šta vječiti budžetlija Ivanić ima reći, niti Cvijanovićeva ima specijalnu podršku koja bi joj donijela pobjedu. Ivanić je po meni u ovu trku ušao s oko 20% prednosti u odnosu na Cvijanovićevu ali se čini i da se ta prednost ponovo topi. Pobjednika u ovom duelu će odlučiti Dodik jer ako njegova bezgranična  podrška uspije biti dovojna kod birača, njena pobjeda neće biti upitna. Ovaj put niko nema svog Rajka Papovića pa ćemo vidjeti šta donosi taj duel.

Od Ivanića takođe treba očekivati ostavku na mjesto predsjednika PDP-a u izbornoj noći. Ako pobijedi treba da se bavi svojim poslom u Sarajevu jer za stranku neće imati vremena. Ako izgubi, postaće rekorder po broju izgubljenih predsjedničkih izbora pa je vrijeme da podnese ostavku i u tom slučaju.

5.  Tadić – Radojičić

Iza zvaničnih ratova za funkcije i liste vodi se još jedan tihi, na prvu neprimjetan, ali možda i najvažniji rat za određivanje političkih odnosa u naredne dvije godine – rat za Banjaluku. Umjesto da budu primjer dijaloga i konstruktivne kritike, ali i saradnje, mjesecima tinja rat na relaciji Radojičić – Tadić. Predsjednici gradskih odbora SNSD-a i SDS-a su se dohvatili vrućeg krompira. Osim što broj glasova u Banjaluci može biti presudan i za apsolutnog pobjednika izbora i funkcija, ova dvojica vode odlučnu borbu i za potvrđivanje u partijama. Njihov odličan rejting je nesporan već deceniju, ugledne karijere bez mrlja i afera, ali iza fasade besprijekornosti, po prvi put se sudaraju na najvrelijem terenu, u Banjaluci. Već četiri godine tvrdim da opozicija nikada neće dobiti vlast dok ne osvoji Banjaluku. Prije dvije godine zbog sujeta i neiskrenosti Bosića i Ivanića ta prilika je propuštena i blijedi, neenergični i bezlični Slobodan Gavranović je s dva glasa, tj. glasovima Bosića i Ivanića postao gradonačelnik. SNSD je ozbiljno shvatio tu opomenu, maltene šamar i na čelo gradske organizacije postavio Radojičića, dajući mu najvrući krompir u ruku, prebacujući odgovornost za sudbinu Banjaluke. To ima smisla jer je u vrhu SNSD-a samo Radojičić iz Banjaluke (valjda će Radmanović u Dom naroda tj. u penziju). Posljednjih 30 dana na internetu je vidljivo da Radojičić posjećuje sva naselja u gradu, i okolna sela, pa možemo očekivati da nacrta novu kartu Banjaluke. Dodatni teret Radojičiću je tzv. osvježavanje kadrova u Gradskom odboru SNSD-a je po mnogima čisti promašaj, kombinacija dokazanih kriminalaca poput „Zgradoljuba Kradoljuba“ Davidovića do mladih pulena, ogrezlih u kombinacijama svojih mentora (Špirićevi i Peričini klinci). Radojičić ima najteži izborni zadatak, shvatio ga je ozbiljno, borbu vodi skoro sam jer pojaviti se na tribini sa Davidovićem ili Natašom Radulović je ravno propasti, ali očigledno da  Radojičić nema namjeru da izgubi. Pobijedi li Radojičić u Banjaluci, postaje jedini ozbiljan kandidat za premijera iz redova SNSD-a.

Osim ako DNS ne naraste do te mjere da mora dobiti premijerski mandat.

Tek tada ćemo saznati da li Igor Radojičić preuzima ozbiljnu ulogu na političkoj sceni Srpske, dirigentsku palicu kojom će pokušati spasiti ono što su njegove stranačke kolege i ostali godinama uništavali ili će zauvijek ostati nerealizovani talenat.

Lično, za sad ne vidim tim koji može da se uhvati u koštac s kriminalom i korupcijom u Vladi RS, da počisti nagomilano smeće, viškove i probleme, da pomete korumpirane rukovodioce, raznih republičkih nerazvojnih agencija, TORS-a, preko IT sektora do brojnih agencija u kojima caruje kriminal i korupcija. E to će biti izazov za premijera Radojičića. Sam ne može, tim za to još nema.

Radojičić bi bio najbolji mogući kandidat za gradonačelnika Banjaluke u slučaju da ne postane premijer i jedni koji SNSD-u može povratiti primat u najvećem gradu.

Tadić će fokus imati na predsjedničkoj kampanji, ali odgovornost za rezultat u Banjaluci je na njegovoj adresi. Tadić je po meni potpuno nepotrebno postao predsjednik Gradskog odobora Banjaluka u trenutku kada je trebalo da se koncentriše na predsjedničku kampanju. Najjači adut mu je možda Nenad Stevandić, koji je dobro odradio kampanju 2012. i ukoliko ponovi taj uspjeh može očekivati ozbiljan rezultat SDS-a. S druge strane, SDS u Banjaluci nije ponudio ništa novo, nijedno novo ili prepoznatljivo ime, ekonomski program cijele stranke je prilično populistički, a i niko ne zna za isti, pa je samim tim je teško očekivati da će SDS animirati veći broj do sad neopredjeljenih glasača za izlazak na izbore.

Ukoliko SDS pobijedi SNSD u Banjaluci, a ostale opozicione partije zabilježe dobar rezultat to je nova obaveza za Tadića i SDS da odmah pokrenu kampanju za opoziv Gavranovića, skupe potreban broj potpisa i zatraže nove izbore. To bi bio dodatni udarac za SNSD. Tzv.opozicija može ovo napraviti i bez pobjede SDS-a ako opozicione stranke zajedno dobiju više glasova od SNSD-a. Banjaluku je „Kradoljub Zgradoljub“ opustošio, počinio urbicid, rastjerao investitore, Gavranović to slijepo prati, dosljedno je nastavio i stoga nema nijedan razlog da se dozvoli SNSD-u da nastavi s uništavanjem budućnosti Banjaluke. Ekonomske, kulturne, sportske, naučne, obrazovne i svega ostalog što dosljedno uništavaju već 12 godina. Pobjeda SNSD-a na izborima u Banjaluci ne znači da SNSD dobro radi nego da glasačka mašinerija zaposlenih (i njihovih porodica) u vladi, opštini, pošti, Elektrokrajini, mjesnim zajednicama, biračkim odborima, školama i drugim parazitskim agencijama i institucijama dobro odrađuje svoj zadatak. Legitimno pravo, ali besperspektivno za Banjaluku.

Ako opozicija pobijedi u Banjaluci mora odmah pokrenuti opoziv Gavranovića

Tadić i Radojičić već godinama slove kao perspektivni, a ovaj obračun će bar u naredne dvije godine pokazati koji je od njih dvojice ‘komandant’ Banjaluke i ko mirnije čeka lokalne izbore 2016.

Dodatak 12. 09.

Juče (11.09) je Bosić, budući premijer, kako sam sebe naziva, predstavio svoj program. Analitičari NASA, CIA, KGB-a, BND-a pokušavaju dešifrovati poruke koje je poslao Bosić jer niko ko govori srpski jezik ništa nije razumio. Kaže Bosić juče da će ukinuti RTV pretplatu a finansiraće RTRS iz budžeta za koji kaže da je prazan i da nema para ni za ono za šta je namijenjen. Natjeraće Mtel da spusti cijene i uvesti konkurenciju a sada postoje HT eronet, BH telecom, Blicnet i drugi slicni ponuđači. Populizam bez granica. Ostale Bosićeve ideje nisu vrijedne pomena ni komentara.

Umjesto zaključka

Predizborna kampanja počinje, a kod mene nastupa izborna tišina. Nemam namjeru do 12. oktobra davati komentare ili pisati bilo šta o izborima. Ne radim kampanju ni za koga, potrudiću se da ne dajem ni komentare niti savjete, a nadam se da ću ostati dosljedan u stavu da taj dan ili ne izađem na glasanje ili izađem zaokružim jedan ili dva listića a prekrižim ostale listiće. Ova dva posta sam napisao da ne bih ostavio prostor za neke zlonamjerne komentare i etiketiranja da li za nekoga radim u kampanji. Ne radim ali imam svoj stav o stanju u društvu i u ova dva posta sam dao svoje komentare. Vidjećemo 13.otkobra da li sam i koliko sam bio u pravu.

Ne radim kampanju ni za koga a neću ništa ni komentarisati do 11.oktobra

Internet i kampanja

Iako su internet, a posebno društvene mreže u posljednje četiri godine zabilježili veliki rast popularnosti, ali i stepen upotrebe u kampanjama nijedna od stranka u RS nije iskoristila ni 5 % potencijala koji društvene mreže nude. Još je gora situacija kada se uzme u obzir nastup političara na društvenim mrežama. Kampanjski pristup, neinventivnost, izostanak kreativnosti, inovativnosti i iznenađenja krase sve stranke, a mrtva trka se vodi između SNSD-ovog i SDS-ovog tima. Jednosmjerna komunikacija, bježanje od neugodnih tema i pitanja, praćenje samo istomišljenika i podobnih. Previše sam screenshotova napravio da bih dokazao ove tvrdnje, ali nema potrebe, nikoga to ne zanima previše, hejtera imam dovoljno pa nema smisla ulaziti u dubinu.

P.S. Nego, imate li vi ideju gdje da ja nakon ovog posta iseljavam 13. oktobra, bez obzira na to ko se dokopao vlasti?