tajne nabavke foto

Tajne nabavke u Banci Srpske

06 March, 2014
|

Prije mjesec dana sam objavio prvi dio posta na temu nepoštovanja Zakona o javnim nabavkama i  Zakona o slobodi pristupa informacijama u Banci Srpske i IRB RS, kao većinskom vlasniku banke. Evo i drugog dijela teksta a treći dio koji će obuhvatiti mnogo više informacija o poslovanju banke je u pripremi.

Umjesto uvoda

Predsjednica Vlade Republike Srpske prije nekoliko dana je najavila da počinje izgradnja Četvrtog paviljona za studente. Rok za početak radova je odmah, ali realno je potrebno bar još mjesec dana. Logično bi bilo da postoji projekat koji je napravila neka građevinska firma, koja ima i svoj arhitektonski biro s iskustvom na tim poslovima, da postoji procjena vrijednosti radova, specifikacija materijala i svih troškova kako bi ta građevinska firma izgradila objekat. Ali logika odavno ne stanuje u Republici Srpskoj, posebno u projektima koje spasava Vlada Republike Srpske.

Sad zamislite da je premijerka rekla da će taj posao izgradnje Četvrtog paviljona raditi firma koja se bavi proizvodnjom kuhinjskog namještaja. Ta firma dobija posao bez tendera i dalje kao podizvođača angažuje firmu iz Beograda, koja je lider u proizvodnji kuhinjskog namještaja, ali i namještaja za spavaće i dnevne sobe, namještaja za trpezarije i kupatila. E sada, budući da nijedna od te dvije firme za posao koji su dobile bez tendera nema nijednog arhitektu, ni bilo koju referencu iz projektovanja objekata, oni se sjete da raspišu konkurs za studente koji će napraviti taj projekat. U žiriju budu predstavnici te dvije firme i na konkurs se jave brojni talentovani studenti koji zaista ponude zanimljiva i kreativna rješenja. Predstavnici te dvije firme nakon dva mjeseca organizuju radionice sa studentima, na kojim predstave viziju i misiju; studentski radovi stignu nakon mjesec i po dana, i nakon skoro šest mjeseci od početka najavljenih radova imamo projekat. Ali avaj, sada treba da se krene u izgradnju zgrade, a te firme se bave samo proizvodnjom namještaja. Nema logike, zar ne? Zar ne mislite da bi o tome pisali svi mediji, da bi svako normalan kritikovao takve postupke?

Upravo ovako Vlada Republike Srpske već šest mjeseci eksperimentiše s projektom zvanim BANKA SRPSKE.

Već danima čekam  objavu ovog posta. U ovoj državi se čini bespotrebno ukazivati na kriminal, korupciju, nelegalne poteze, jer očigledno niko nema namjeru da se time pozabavi i počne s rješavanjem problema. Pa ipak, ne planiram da odustanem od ukazivanja na kriminal, korupciju i nezakonite poteze i aktivnosti na štetu cijelog društva.

U prvom dijelu ovog posta sam ilustrovao stanje s projektom ribrendiranja Banke Srpske i načinom nabavke usluga iz te oblasti, a sad evo i detalja.

Prije šest mjeseci sam pokušavao da zakažem sastanak kod Zdravka Trivunčića, direktora Banke Srpske,  Snježane Vujnić, direktorice Investicione-razvojne banke Republike Srpske, i predsjednika Upravnog odbora Banke. Prvo sam im uputio pismo interesa koje je sadržavalo sve reference agencije Prime Communications, kao jedne od dvije najveće agencije za tržišne komunikacije u Srpskoj, i agencije s obimnim dugogodišnjim iskustvom u radu s Balkan Investment Bankom. Nakon službenog dopisa, na više adresa sam tražio preporuku za sastanke koji su se konačno i desili. Na tim sastancima nisam tražio da Prime dobije taj posao – samo sam htio da im predočim naše reference i zamolim da nas pozovu da dostavimo ponudu za ovaj značajan projekat. S obzirom na iskustvo i raspolaganje s dosta informacija o Banci, smatrao sam da ćemo sigurno biti u mogućnosti da damo ponudu koja bi bila najbolja i najpovoljnija opcija za Banku. U pismu interesa sam predočio našu zainteresovanost samo za poslove ribrendinga. Naveo sam da nismo zainteresovani za poslove upravljanja komunikacijama jer smo imali neslužbene informacije da je Banka potpisala ugovor s agencijom za koju je kasnije objavljeno da radi i ribrending. Smatrali samo da je to kolegijalno i korektno. S  obzirom na to da navedena agencija nema čak ni zaposlene dizajnere, očekivao sam da će Banka zatražiti ponude od ostalih agencija u Banjaluci. Sve sam ovo predočio direktoru i predsjednici Upravnog odbora Banke i molio da se agencija ne izostavi sa spiska firmi od kojih će biti zatražena ponuda. Dodatno sam im rekao da, s obzirom na to da je Banka sada 99% u državnom vlasništvu, za sve ovo mora biti objavljen tender, jer vrijednost posla prelazi okvire moguće direktne nabavke.

pismo-1-m

kliknite za veću sliku

 

Tendera, odnosno nikakve javne nabavke, nije bilo. Dva puta sam službeno, prema Zakonu o slobodi pristupa informacijama Republike Srpske, od menadžmenta (direktora Trivunčića i izvršnih direktora Dejana Radmanovića i Borisa Kneževića) i svih članova Upravnog odbora tražio informacije o nabavci komunikacijskih usluga za potrebe Banke Srpske, kao i informaciju zašto za nabavku ovih usluga za Banku, koja je 99% u vlasništvu Republike Srpske, nije postojao javni poziv kako nalaže Zakonu o javnim nabavkama. Nisam dobio odgovor. A onda smo iz medija saznali da su za posao ribrendiranja Banke angažovane dvije agencije: „Info 5“ iz Banjaluke i „Represent“ iz Beograda.

Sve je potvrđeno u zvaničnom saopštenju Banke, a potom i u intervjuima;

http://bih.banke-biznis.com/vijesti/u-fokusu/item/960-intervju-boris-knezevic-izvrsni-direktor-za-prodaju-banke-srpske-a-d-banja-luka-banka-je-spremna-za-jacanje-i-povecanje-trzisnog-ucesca

gdje je vidljivo da je Banka nepotrebno promovisala odabrane agencije, što nije praksa ni kod jednog drugog sličnog projekta. To je trebalo da bude informacija da se više ne bavim ovom temom, ali i upozorenje da su „ozbiljni igrači“ u igri koja je unaprijed dogovorena  i da dalje insistiranje na informacijama može donijeti probleme. To se i desilo, jer sam osim laži i kleveta koje su objavljene u nekim medijima na račun agencije Prime, dobio i prijeteći poziv, a na neke ozbiljne adrese su stigle i druge anonimne dojave.

Ako se kriju informacije o „maloj“ nabavci usluga komunikacije (ribrendinga i uopšte dizajna, marketinga, odnosa s javnošću i sl.) i njenoj vrijednosti, šta će onda tek biti s ostalim aktivnostima Banke?

pismo-2-m

Uvijek mi je drago kad se u Republici Srpskoj pojavljuju strane agencije poput „Representa“, koje su među liderima na svom tržištu (u Srbiji) . Strane agencije donose konkurenciju, kvalitet i veće cijene, jer one ne mogu raditi za male iznose s obzirom na troškove koje imaju zbog daljine. Što više posla za „Represent“ i slične, to će biti bolje i domaćim kvalitetnim agencijama. Želim im što više posla sa domaćim privatnim kompanijama, a  državne firme ipak moraju poštovati zakone, koje i mi ostali koji poslujemo na ovom tržištu, zapošljavamo ljude i plaćamo poreze, moramo poštovati.

Međutim, bez obzira na to o kakvoj agenciji je riječ, tamo gdje je država poslodavac moraju da se poštuju procedure i zakoni. Kako bi agencija „Represent“ mogla da se pojavi u ovom poslu, morao je da bude raspisan međunarodni tender, jer „Represent“ nije registrovan u Republici Srpskoj. Ne samo da nije raspisan međunarodni – nije raspisan nikakav tender. Takođe, angažman agencije iz Srbije komplikuju i poreski propisi. Ukoliko je, međutim, sav posao išao preko firme „Info 5“, zašto menadžment banke u svojim saopštenjima promoviše agenciju koja je samo podizvođač u tom poslu? S druge strane, zašto su angažovali firmu koja ne može obaviti posao i koja za taj posao nema ni adekvatne kadrove ni reference? Nezahvalno je pisati o konkurenciji, ali je tema takva da moram. Tržište u Republici Srpskoj je nerazvijeno pa nelojalna konkurencija iz drugih zemalja, koja nelegalno dobija poslove s državnim firmama, stvara još veći haos.

Siguran sam da ni Prime ni bilo koja agencija iz Srpske i Bosne i Hercegovine nikada ne bi mogli dobiti neki posao s državnom institucijom ili  bankom u Srbiji, na ovakav način. I ne treba da to radimo.

S obzirom na to da firma „Info 5“, kojoj je menadžment Banke povjerio posao bez tendera, nema adekvatne kadrove ni reference za taj posao, oni su angažovali podizvođača. Međutim, ni „Represent“ nema kadrove za cjelokupan posao ribrendinga (mislim prije svega na vizuelne komunikacije). I sam ribrending „Representa“, po informacijama do kojih smo došli, odradili su ljudi iz partnerske agencije (tada je ta agencija bila dio McCann grupe u Beogradu). Te dvije agencije koje nemaju adekvatne kadrove za cjelokupan posao ribrendinga  odlučile su da angažuju studente da naprave novi logotip Banke Srpske. Ako je sve u skladu sa Zakonom zašto banka to krije i zašto ja dobijam prijeteće pozive?

Mislite da vas zezam? Ne, sve se to može desiti samo u Srpskoj, gdje je neko Banku ostavio na milost i nemilost, tj. „čerupanje“ raznim sitnim interesnim grupama.

Balkan Investment Banka je i ranije radila sa studentima koji su oslikali garažu banke i dizajn za bankomate, i potpuno je u redu da Banka radi sa studentima. Ali ribrending je posao koji svojim značajem i razmjerama nadilazi takve aktivnosti. Posao ribrendinga Banke mogao je biti završen u oktobru da je Banka angažovala domaće firme koje za to imaju resurse i reference. Studenti će sigurno dati odlična kreativna rješenja za logotip, a potom će biti potrebno nekoliko mjeseci za ribrendiranje svih poslovnica i filijala. Vidjećemo da li će biti raspisan tender za taj dio posla ili će opet sve ići specijalnim ugovorima.

O tome kakve interese u cijelom tom poslu imaju Trivunčić, Knežević i Radmanović, ne želim spekulisati – vrijeme i rezultati će pokazati.

Članovi Upravnog odbora Banke Srpske koji se neodgovorno ponašaju i krše Zakon o slobodi pristupa informacijama su Snežana Vujnić, predsjednik Upravnog odbora Banke Srpske, Branislava Milekić, član, Radivoja Krčmar, član, Mladen Milić, član, i Vojislav Blagojević, član.

Svi su oni dvaput dobili zahtjev za dostavljanje informacija o nabavkama komunikacijskih usluga i oba puta su ga ignorisali. Obraćanje ombudsmanu i krivične prijave koje ću podnijeti sljedeći su korak u ovoj naizgled nepotrebnoj i donkihotovskoj borbi s vjetrenjačama, od koje ne odustajem jer nije važna samo za mene i agenciju, nego za cijelo tržište i društvo uopšte.

Jer nije najveći problem Banka Srpske – problem je što u skoro svakoj državnoj firmi postoje ovakvi primjeri i što su članovi nadzornih i upravnih odbora ljudi koji to ne bi mogli biti ni u jednoj privatnoj firmi.

Banka Srpske, ili Balkan Investment Banka, biće jedan od najvećih ispita ove Vlade. Kao klijent mogu da kažem da banka nije ponudila nijedan novi proizvod ili uslugu i neće biti čudno ako uskoro iz menadžmenta banke zavape za novom državnom injekcijom od 10 miliona KM. Vidjećemo za nekoliko mjeseci  da li su moje prognoze bile ispravne.

P.S. Nadam se da će istraga MUP-a RS, koja se vodi u vezi sa poslovanjem Balkan Investment Banke,  utvrditi sve nezakonitosti i nepravilnosti. Nikada niko iz prethodnog menadžmenta banke u prethodnih 10 godina nije od mene tražio bilo kakvu protivuslugu ili bilo šta drugo. Za svaku izdatu fakturu postoje specifikacije troškova koje smo spremni predočiti bilo kome u bilo kome trenutku, iako je prošle godine neko zlonamjerno pokušao predstaviti naš angažman dostavljenjem faktura bez specifikacija nekim portalima koji su ih objavili. Sada se vidi da je to bio dio ozbiljnije strategije zlonamjerne eliminacije iz poslova. Nadam se da će istraga obuhvatiti i poslovanje Banke nakon promjene imena. Nedostavljanje informacija je prećutni dokaz da za sve ove nepravilnosti. Tokom pisanja ovog posta sam dobio mnogo informacija o sličnim namještenim poslovima u ovoj branši (ministarstva, opštine i druge institucije) ali nemam namjeru da ovdje otvaram druge teme, firme i priče.