Davne 1988. godine, par godina prije rata sam radio na Bašcaršiji kao turistički vodič. Znao sam skoro sve o Sarajevu, svaku pricu, svaku istorijsku crticu. Vodio sam turiste po Bašcaršiji, Begovoj džamiji, staroj pravoslavnoj crkvi, katedrali, Svrzinoj kuci, muzejima grada Sarajeva, Principovom mostu, Vijećnici, Morića hanu. Nije bilo ćošeta starog dijela grada Sarajeva o kojem nisam znao mnogo toga ispričati i to na dva-tri jezika. Samo ponekad me je bilo sramota što kroz Sarajevo protiče onako mala rijeka, posebno u ljetnim periodima kad je tu najviše turista. Miljacka. Iako je Miljacka bezbroj puta i opjevana, Sarajlije se nešto posebno i ne ponose Miljackom. Da li zato što je mala, da li zato što u ljetnim mjesecima izgleda kao bara, smrdi ili je samo zapuštena? Nije ni bitno. Bitno je da Miljacka nikada nije bila naš ponos. A sada možda “jednima” i “drugima” smeta što izvire u jednom entitetu a prolazi kroz drugi. Ko će to znati, u Bosni je sve moguće.
Miljacka je opjevana u mnogim pjesmama. Od sevdalinki i Safeta Isovica preko pop pjesama sa pitanjem je li Miljacka presušila pa do najpoznatije, Halidove Miljacke. Da me neko tada od tih turista pitao: „ A gdje Miljacka izvire?“ ja zaista ne bih znao. Ni u jednoj knjizi iz koje smo učili nije bilo riječi o tome gdje je izvor ili vrelo Miljacke. Znali smo svi gdje je vrelo Bosne, izleti su pravljeni na vrelu, ali o izvoru Miljacke koja protiče kroz čitavo Sarajevo pojma nismo imali. Bosna u suštini ne protice kroz Sarajevo, nego od svog izvora u podnožju Igmana prolazi kroz selo Vrelo Bosne, potom kroz selo Osijek i kroz Reljevo izlazi prema Semizovcu i ide dalje, tako da ona nikad i ne ulazi u Sarajevo. O njoj smo znali sve, a o Miljacki nismo znali ništa. Nisam siguran da se i sada Vrelo Miljacke nalazi u knjigama.
Ne vjerujem ni da Ivica Dačić znao gdje je Vrelo Miljacke a ‘ladno bi neko mogao da ga pita gdje izvire rijeka o kojoj stalno pjeva ;) http://www.youtube.com/watch?v=WXFOP5ISXxQ
4.avgusta sam po prvi put u životu išao na vrelo Miljacke, odnosno pokušao sam da dodem do vrela Miljacke. Moja sestra Dobrila je nedavno postavila nekoliko fotografija sa vrela Miljacke i poželio sam da i ja vidim o cemu se to radi. Zaista me bilo sramota što sam radio kao turisticki vodic u Sarajevu, a o tome pojma nisam imao. Dovezli smo se autom do dijela koji je pristupacan putem i nalazi se na manje od 2 km od centra Pala. Potom smo krenuli kroz samo korito rijeke Miljacke koje zaista izgleda lijepo u ljetnim mjesecima kada je suvo zbog toplih dana i nedostatka kiše, kao što je to sad bilo u avgustu. Možete ici cijelim koritom i možete pristupiti dijelovima rijeke kojima ne biste mogli pristupiti u nekim periodima kada ima više vode. Tu možete vidjeti prekrasne vodopade koji izgledaju nestvarno. Najveći vodopad me podsjetio, s obzirom da je bio suv i da se vidjela cijela stijena, na kadrove iz poznatog filma „Fantom“ http://www.redbubble.com/people/philt/works/1457720-phantom-falls kada on izlazi iz pecine ispod vodopada. Nastavili smo koritom rijeke i stazicama okolo i to je ono zbog cega sam krenuo ovo da pišem. Sve pristupne staze su potpuno neuređene. Ustvari, one i ne postoje. Ne postoje nikakvi držači i rukohvati.
2006. godine nas je Miloš Ciric pozvao na „Bledcom“ i tada smo zajedno išli na jedan izlet. Taj dio udaljen nekih pola sata od Bleda se zove Vintgar . Tu se nalazi jedna rijecica, gdje je sve oko nje lijepo uredjeno. Možete da šetate po drvenim ograđenim stazama i sve je u suštini jako zanimljivo, posebno za fotografisanje.
Mi smo se peli uz korito Miljacke trudeći se ili da ne padnemo ili da se ne ogrebemo. Imao sam samo jedan manji „sudar“ sa kamenom .
I odjednom neposredno pred sam vrh, par desetina metara prije izvora stoji natpis „Mine“.
Ostao sam u šoku.
Bio je to 4. avgust 2013. godine. Rat u Bosni i Hercegovini je završio prije 18 godina. Bar formalno iako u glavama nekih još uvijek traje. Uopšte mi nije jasno kako može stajati natpis „Mine“ na tom podrucju. Postoji nekoliko teorija.
Na primjer – neko je postavio mine, a ne postoji mapa mina da bi ih neko mogao razminirati.
Ili – mine uopšte ne postoje. Ovo je čista zafrkancija sa svima koji pokušaju da dodu do vrela. Neki ljudi mi tvrde da prije četiri, pet godina nije bilo ovog natpisa. Moram napomenuti da se cijeli izvor nalazi u vodozaštitnoj zoni, ali se u istoj vodozaštitnoj zoni nalazi i vrelo Bosne. Vrelu Bosne možete sasvim nesmetano pristupiti , natociti vode, popiti, fotografisati se i onda kad završite voda dalje ide u rezervoare koji spadaju u vodozaštitnu zonu i koji se cuvaju. Zaista ne mogu da se otmem tom negativnom utisku koji sam doživio danas.
Ko je kriv? Za mene dileme nema.
Krivicu snosi rukovodstvo opštine Pale koji umjesto da taj jedan turistički biser uredi, srede i pokažu svima, oni po tom pitanju ne rade ništa. Ne smijemo zaboraviti da bi u ovo vrijeme i mnoge međunarodne organizacije i Evropska unija bile zainteresovane da takav jedan turistički biser saniraju i ucine dostupnim turistima jer su to već uradili sa nekim sličnim područjima.
O kriminalu i nesposobnosti menadžmenta OC Jahorina sam bezbroj puta pisao na tviteru u posljednjih par godina. To su obični, nesposobni , stranački aparatčici koje je nesposobna i korumpirana vlast postavila gore samo da aminuje kriminal i urbicid koji se sprovodi nad Jahorinom već dugi niz godina. Na Jahorini u ljetnom periodu turista apsolutno nema šta da radi. Ono što bi vjerovatno mnogima bilo zanimljivo jeste da naprave izlet od tri, četiri sata do Pala, te da se spuste tj. popnu do vrela Miljacke. Ovo naravno nije palo na pamet nesposobnim likovima iz OC Jahorina. Po meni i oni su trebali biti jedni od investitora u taj projekat. Turističke organizacije Republike Srpske, Istocnog Sarajeva i Pala su bezbroj puta dokazale da su nesposobne pa na njih ne vrijedi trošiti rijeci.
O sistemu deminerske organizacije BiH i malverzacijama i mahinacijama koje se u tom sektoru dešavaju su u mnogo navrata pisali „Dani“ i „ Slobodna Bosna“ , te je glupo da se ja ponavljam. Zaista mi ne ide u glavu da jedan mali prostor ostane miniran. Najgori je utisak koji dobijete kada se popnete tako visoko. Nisam siguran da li cu ikada više pokušati da pristupim izvoru Miljacke, bez obzira što će neko skinuti natpis „Mine“. Ostaće uvijek jedna nelagoda da svakim korakom, jer je to jedan vrlo nepristupačan teren, možete izgubiti život ili možda što je još gore ostati bez noge.
Vrelo Miljacke je paradigma BiH.
Vrelo Miljacke je način na koji funkcioniše turizam u BiH.
Vrelo Miljacke je način na koji se mnoge opštinske vlasti i turisticke organizacije odnose prema biserima u svojim sredinama.
Vrelo Miljacke je ogledalo nesposobnih, korumpiranih ministarstava turizma u Vladi Republike Srpske od 2006. do danas, otkada intenzivno pratim njihov rad.
Vrelo Miljacke je ogledalo nas samih.
Vrelo Miljacke je ogledalo BiH.
Sramota!
2021