Gostovanje ATV 1 na 1 + bonus track

19. Sep, 2018

Dugo sam razmišljao kako da ovo TV gostovanje pretočim u novi post na blogu, namijenjen onima koji nisu gledali ovu emisiju a ipak ih zanimaju analize i procjene koje sam dao u emisiji. Svaki pokušaj da skratim tekst ili da promijenim formu ne bi bio dovoljno iskren jer bi onda neko zlonamjeran mogao reći da sam odstupio od nekih teza i stavova. Zato je pred vama transkript emisije a posle njega ide par dodatnih zapažanja koje sam uglavnom pisao na tviteru u posljednja dva mjeseca .

Samo najuporniji čitaoci (ili zlonamjerni botovi) će moći vidjeti ta nova zapažanja i komentare u dnu teksta.

1 na 1

Voditelj: Marin Marinković (u tekstu: voditelj)
Gost: Dragan Močević (u tekstu: DM)

Voditelj: Dobro veče, ovo je ATV-ov 1 na 1. Moj večerašnji sagovornik je veoma dobar poznavalac političkih prilika i u Republici Srpskoj i u BiH, podjednako ga kritikuju i oni koji su bliski i poziciji i opoziciji. Poznat je po svojim uglavnom dobrim procjenama, posebno u predizborno vrijeme, osnivač agencije Prime Communications, politički komentator, blogger, 1 na 1, Dragan Močević. Dobro veče Dragane, hvala lijepo za odvojeno vrijeme i dolazak u studio 1 na 1.

DM:  Dobro veče Marine, hvala tebi na pozivu i veoma mi je drago da ćemo imati priliku večeras razgovarati o svim tim temama, mada mislim da će nam vrijeme biti malo kratko, s obzirom na teme koji si planirao ali sam siguran da ćemo uspjeti da damo možda neki drugačiji pogled na sve to što se trenutno dešava na političkoj sceni.

Voditelj: Da li je to što Vas ljudi kritikuju koji su bliski i poziciji i opoziciji dokaz da Vi zbog toga mislite da ste objektivni.

DM: Pa ne trebam ja da mislim da sam objektivan. Sve moje procjene od 2004. na ovamo , sve analize i istraživanja koja sam uradio su se pokazala nakon izbora potpuno tačna. I nikada nije od njihovih kritika nije bila usmjerena ka tome: „dao si tu procjenu, mi imamo drugačije rezultate“ nego je bilo on je to rekao ali on je dobar sad sa ovim , on je prijatelj sa ovim ili on je kum sa ovim, znači mi živimo u jednom društvu u kome je jedna ozbiljna specijalnost, posebno političara postalo etiketiranje. Kad vam se neko ne dopada, vi mu zalijepite etiketu da je on nečiji ili nešto i onda s tom etiketom manipulišete. Za mene su svi njihovi napadi, kritike zaista jedina istinska pohvala da je to što radim i čime se bavim veoma kvalitetno i onog trenutka kad me bilo ko od političara počne da hvali ja ću početi da se brinem za sebe

Voditelj: i da se preispitujete.

DM: Da.

Živimo u jednom društvu u kome je jedna ozbiljna specijalnost, posebno političara postalo etiketiranje. Kad vam se neko ne dopada, vi mu zalijepite etiketu da je on nečiji ili nešto i onda s tom etiketom manipulišete

Voditelj: Ne znam da li ste se vozili popodne po Banjaluci autom. Kako izgledaju protesti oko goriva, cijena goriva?

DM: Moram da priznam da nisam sreo, danas sam se vozio iz Sarajeva u Banjaluku, čuo sam da su protesti u pet. Svi protesti su dobri, građani treba da protestvuju. Ono što ja mislim, da je po pitanju goriva trebalo protestovati kad su se uvodile akcize. I mi smo vrlo skloni tome da nam neke stvari promaknu i onda kad je sve gotovo, kad se potpišu zakoni, kad se potpišu određeni kreditni aranžmani sa međunarodnim finansijskim institucijama, mi bi se sjetili da nešto protestvujemo. Protesti su zakasnili, sigurno nekih šest sedam mjeseci, od trenutka kad su usvojeni u Parlamentu i dobro je da građani pokazuju to neko zadovoljstvo, to je uvijek dobro. Mi živimo u jednom društvu u kome ljudi ne vole da čuju drugačije mišljenje, političari ne vole da vide proteste..

Voditelj: …pa nigdje političari ne vole da vide proteste.

DM: Pa da, ali u svakom slučaju treba to podržati bez obzira što mislim da već polako dolazi do zloupotreba i manipulacije tih protesta u smislu stvaranja neke opšte nervoze, neke klime, raznoraznih tenzija.

Voditelj: Želite reći da se i to politizuje?

DM: Naravno. Nažalost, mi živimo u društvu u kome se sve politizuje. Mi živimo u jednome društvu u kome smo uspjeli u politički okvir smjestimo i imenovanje direktora osnovnih škola, u kome su imenovanja u MZ stvar političkih mahinacija, zloupotreba, dogovora. Znači, mi smo postali jedno društvo u kome se suštinski bitno ne dešava i onda su vam političke manipulacije, te političke tenzije i zloupotreba svega što se dešava nešto oko čega uvijek možemo voditi  računa. Međutim, svaki građanski bunt je dobrodošao. Ovaj bunt sa protestima oko akciza je zakasnio. Biće dobro, ako se te cijene malo koriguju, ali u suštini akcize su usvojene i to ne ide lako nazad.

Voditelj: Da li se može reći da mi, prema svemu što se događalo u mandatu, od 2014.godine živimo na neki način  predizborno vrijeme?

DM: Nažalost mi na neki način živimo predizborno vrijeme još od neke 2012. Godine kada je došlo do male prekompozicije na lokalnom nivou i kada je SNSD izgubio neke opštine koje nije očekivao da će ih izgubiti, tada je SDS povratio snagu u nekim opštinama, međutim i dalje apsolutni pobjednik tih lokalnih izbora je bio SNSD. I od tog trenutka mi smo u jednom permanentnom izbornom ciklusu koji karakteriše samo jedan vrlo jasan pokazatelj, a to je odsustvo svake vizije, odsustvo svakog programa i odsustvo svake ideje. Svi njihovi politički sukobi se svode samo na etiketiranje, optuživanje, podjele na patriote, izdajnike, one koji su bliski sarajevskoj vlasti ili oni koji rade protiv interesa RS, tako da u nedostatku programa i u nedostatku suštinskih rješenja i želje da se život građana RS-a učini boljim, mi živimo jedan ozbiljan politički rijaliti program. Evo dok ovo govorim, sjetih se onih famoznih, nesretno i nespretno organizovanih skupština naroda koje je organizovala opozicija prije par mjeseci. Skupili se oni u pet, šest gradova, skupili po par stotina ljudi. Oni pričali, narod ništa nije rekao i umorili se poslije mjesec dana i tih pet šest gradova i nikom ništa. Znači, u nedostatku programa i vizije i ideje, permanentna izborna kampanja je nešto što je nažalost na šta smo osuđeni već godinama.

Voditelj: Dragane, pričali ste o tim sukobima na jasno polarizovanoj političkoj sceni RS u protekle minule četiri godine. Sve se svelo na tu priču, a Vi ste pomenuli, da su jedni izdajnici, da se druge etiketiralo da su kriminalci. Kako ijedan drugi blok u ovom mandatu odgovarao na takvu vrstu retorike, na takvu vrstu optužbi? Kako su to komunicirali?

DM: Nisu oni tu potrebu da nešto pretjerano komuniciraju jer su se oni utopili u tu matricu koja već godinama traje i savršeno odgovara i jednima i drugima. Mi nikad nismo imali priliku da čujemo neku diskusiju između predstavnika SNSD i vladajuće koalicije i predstavnika Saveza za promjene, da se ozbiljno sukobe oko zakonskih rješenja koja se tiču poreske regulative, koja se tiču smanjenja poreza i doprinosa na plate, privlačenja investicija..

Voditelj: ..u parlamentu je toga bilo, među poslanicima.

DM: Vrlo sporadično. I to se uvijek svodilo da se na kraju završi sa etiketiranjem i na kraju krajeva parlament tako funkcioniše da jedni druge mogu da preglasavaju, ali suštinski u javnom diskursu, javnom mnijenju, mi nemamo nikakvu polemiku oko toga šta je dobro za RS. Njima ta retorika, posebno ovoj sadašnjoj tzv.opoziciji, jer ja je zovem sadašnja opozicija s obzirom da su na nivou BiH su oni vlast, imaju člana Predsjedništva, imaju tri ministra, imaju tri zamjenika ministara, desetine, da ne kažem stotine direktora raznih agencija, imaju vlast u nekih 20 opština, ne možete sebe zvati opozicijom.

Voditelj: Opozcija su samo u RS.

DM: Pa da, u parlamentu su opozicija, ali je to ipak jedna ozbiljna vlast. Koristi resurse vlasti , plate su u Parlamentu BiH 5000 maraka što je sramota za ovu državu. Ja nikad nisam čuo od predstavnika opozicionih partija, „hajte ljudi da vidimo kako da smanjimo plate u parlamentu, jer nije normalno da građani RS žive i rade za 800 maraka u prosjeku, a da mi imamo platu 5000 maraka, da imamo službena vozila, da imamo dnevnice na putovanja, da imamo komisije.“ Mi smo postali jedno ozbiljno društvo u kome je licemjerje postala jedna ozbiljna karakteristika i onda zamjeramo jedno a drugo smo spremni da oprostimo onima sa kojima smo bliži.

Tako da u suštini mi nemamo tog nekog sukoba među njima. SDS još uvijek ne može da se shvati jedan svoj ključni problem. 2006.godine Milorad Dodik je na opštim izborima potpuno preuzeo njihovu nacionalnu retoriku. I od tog trenutka Milorad Dodik je i patriota i on je taj koji brine za RS, sve ono što je prije bila karakteristika SDS-a. Tako da, u tom nesnalaženju SDS-a oko toga ko je patriota i ko je stvarao RS oni prilično lutaju što savršeno odgovara Miloradu Dodiku jer je nesporno da je on ostao na tragu te SDS-ove retorike koja je bila do 2006. a to je povremeno umanjivanje značaja funkcija institucija BiH, sukobi sa međunarodnom zajednicom a opet naš narod je takav, da to voli, mi smo šampioni u kategorijama koje se zovu inat i takve stvari.

Voditelj: Ja sam u ovom studiju, često sa političarima potencirao temu tog nekog dogovora prema osnovnim, bazičnim pitanjima u našem društvu. Bilo je određenih pokušaja  u protekle tri četiri godine, čak nekih pod okriljem crkve ili nekih političkih blokova u RS, parlamentu, pa i u Kabinetu predsjednika RS, međutim sve to veoma kratko trajalo. Da li Vi želite reći da praktično njima taj kompromis nije ni odgovarao? Ni jednoj ni drugoj strani?

DM:  Nikada taj pokušaj dogovora nije bio iskren i nikada taj pokušaj dogovora nije bar nama u javnosti stvarao sliku čega su jedni ili drugi spremni da se odreknu. Ja sad po prvi put ne isključujem mogućnost da poslije izbora, ukoliko se ne desi ozbiljna i jaka pobjeda SNSD-a i njegovih partnera u koaliciji, dođe do možda nekog takvog dogovora.

Voditelj: Mislite na neke velike većine?

DM: Da, mislim da bi za RS spas bila jedna velika koalicija koju bi činili i SNSD , možda čak i SDS ili PDP.  SNSD-u bi to dalo mogućnost da se riješi ucjenjivačkih kapaciteta Socijalističke partije, možda još iz DNS-a. Ali ukoliko se stvaranje postizborne koalicije svede na podjelu plijena i fotelja što je situacija u proteklih deset godina građani od toga nemaju nikakvu korist. Građani RS će od toga imati korist ako u jednom trenutku te stranke sjednu i dogovore se, da zakopaju ratne sjekire koje traju već 12 godina, koje su otkopane i prilično su oštre. I hajde da radimo nešto u četiri do osam godina u interesu RS.  Ja zaista mnogo putujem, ne samo po BiH i po regionu i vidim kako drugi krajevi BiH napreduju. Vidim Sarajevo koje je toliko živo u kome imate toliko investicija, u kome vi svaku noć imate pune sve hotele stranaca koji tu dolaze da pokušavaju da prave neke poslove i vidim banjalučke hotele koji zuje prazni, gdje nema žive duše a naravno posebno da nema stranaca.

Voditelj: U čemu je problem?

DM:  Puno je tu problema, privlačenje stranih investitora, ali u jednom trenutku mi moramo da se dogovorimo. Svaki ozbiljan investitor strani, a kasnije ću nešto reći i o domaćim kad dolazi u neku državu uradi jednu ozbiljnu analizu šta se dešava u toj državi. I sad ako on dobije jednu analizu iz RS u kojoj vidi da jedni druge optužuju za kriminal, da ukoliko recimo dođe koalicija SDS-PDP na vlast da će oni da uhapse Milorada Dodika ili tu ekipu, a oni trenutno vode pregovora sa vladom ili sa Miloradom Dodikom oko investicije. Niko nije blesav da dolazi u takvo okruženje. Spas za RS je jedna ozbiljna koalicija koja će raditi najmanje osam godina u interesu građana RS jer mislim da su se svi oni dobro snabdjeli i finansijskih i logistički.

Voditelj: Govorite o periodu od osam godina, ali koliko se radi da se nastavi ova rovovska borba ova dva politička bloka? Kolika je vjerovatnoća da se pojavi jedno otcjepljenje jedne od nekih velikih stranaka pa se stvori nešto kao što je SNS u Srbiji ili Most u Hrvatskoj ili neki živi zid koji je neka antiglobalistička priča?

DM: Bilo bi to lijepo, ali nažalost RS još uvijek nije društvo spremno za to. Ne smijemo da zaboravimo, možda se to neće dopasti ni vama ni vašim kolegama, jednu vrlo lošu ulogu medija. Mediji su u zadnjih deset godina od RS stvorili jedno društvo u kome dominiraju crne vijesti. Evo ja sam sad vozeći se iz Sarajeva prema Banjaluci u dnevniku jedne slušane radio stanice čuo da je druga vijest da se desila saobraćajna nesreća na Divčibarama, znači u susjednoj zemlji i jedno dijete je poginulo. Strašna vijest, ali to ne može biti druga vijest u RS-u. Nama je jednostavno postalo da iz medija stalno dobijamo neke negativne vijesti. Znači nikad nećete dobiti neke svjetle primjere, da mediji počnu sa pričom o porodici koja živi na selu, koja ima dvije krave, gdje su djeca dobri đaci , gdje se bore, egzistiraju jer to treba da pokaže i drugima da tako može.

Voditelj: Vi veoma dobro znate da mediji oslikavaju stanje u društvu ..

DM: To se slažem..

Voditelj: Nije da ja sad blažim ono što ste vi kazali, da se neće nama svidjeti. Djelimično kreiramo. Ne kreiramo mi procese.  Izvinite.

DM:  Većina dnevnika..

Voditelj: Ne kreiraju naši dnevnici procese u društvu..

DM: Ne kreiraju ali samo hoću reći kako građani to sve percipiraju , znači ja se malo bavim tim istraživanjima pa to, kako su stavovi građana, pa komunikacija. Znači, ukoliko vi slušate vijesti, 25 minuta slušate samo crne vijesti, štrajkovi, iskopavanje masovnih grobnica, suđenje ili oslobađanje haških optuženika i onda dođemo do sporta koje su prve pozitivne vijesti i tu imamo još veću tragediju,  te pozitivne vijesti nisu rezultati sportista iz Republike Srpske  nego rezultati sportista iz Srbije. Naravno, ja samo govorim sad u kakvom mi svi okruženju živimo zadnjih deset godina i ta polarizacija koja se desila u odnosu vlasti i opozicije njima savršeno odgovara. Ne mogu oni ući u medije sa nekom pozitivnom pričom. Njima treba međusobno optuživanje jer to strašno diže rejting i još povećava rovovsku borbu između građana.

Voditelj: Kako vidite ono što su već do sada stranke ponudile u ovom predizbornom periodu, mislim na recimo PDP-ov program koji je već dobrim dijelom prezentovan u javnosti, možda se može vidjeti fokusiranje Govedarice, kandidata za predsjednika RS od strane SDS-a ili pod zastavom SNSD-a njihovu politiku?

DM: Prilično je rano. Moram reći da je taj program PDP-a dobro napisan, imao sam priliku da ga pročitam, razgovarao sam sa jednim od autora tog programa. Razlika između tog programa i realizacije je da li oni imaju ljude da realizuju taj program. Ja trenutno mislim da ih nemaju. Što se tiče SDS-a oni su cijelu priču bazirali na kandidaturi Govedarice, znači nemamo nikakav program. Nismo ga bar vidjeli. U programe ne treba puno vjerovati. Ovaj narod je naučio u zadnjih 15-ak, 20 godina da što se tiče programa da od toga ništa i da što se tiče političara da ni u njihove riječi ne treba puno vjerovati. Ja sam isto sklon tome da kažem da mi nije problem da saslušam bilo kog političara ali da ne vjerujem njihovim riječima, da vjerujem njihovim djelima. Djela se mnogo razlikuju od    programa. Mi nemamo stranku koja je iz svojih redova izbacila nekoga ko je optužen za kriminal i korupciju. Imamo obrnute propise. Da neko ko je optužen za kriminal i korupciju napreduje u tim strankama. Tako da, nažalost RS će ostati društvo i na ovim izborima u kojima se nećemo sukobljavati, odnosno stranke se neće sukobljavati oko političkih programa, oni će se sukobljavati oko ove retorike o kojoj ste Vi govorili od početka. Nacionalna retorika, ko brani interese RS u Sarajevu ko ih ne brani, ko je patriota, ko nije, ko je kriminalac, ko nije. Ja ne mislim da će to donijeti neku promjenu i ja do sad nisam vidio ništa zbog čega će rezultati izbora biti drugačiji nego što su bili do sad. Naravno mi pričamo početkom juna, do izbora su četiri mjeseca, prilično je to daleko.
Trebao sam zapisivati pitanja pa da ne ostanem nedorečen. Pitali ste za mogućnost živog zida i tako nekih stvari. Znači, mi nismo dovoljno zrelo društvo, a posebno nisu dovoljno zrele naše političke partije da unutar svojih redova trpe neistomišljenike.

Voditelj: …frakcije.

DM: Frakcija je nešto najpoželjnije što se može desiti jednoj političkoj partiji i mislim da sam o tome baš ovdje u studiju u Apostrofu kod Vedrana Škore o tome govorio prije dvije godine. Mi smo do sad imali samo jednu tihu frakciju u kojoj se niko ništa nije oglasio. To je bilo ono nezadovoljstvo Igora Radojičića u SNSD-u krajem 2015.koji je godinu dana ćutao. To je bila prilično jedna glasna reakcija. Stranke nisu spremne za frakcije. Čim se pojavi neko ko drugačije misli, tu leti glava. Stranke su naše postale, posebno SDS eksperti za stvaranje unutarstranačkih neprijatelja i sukoba. Najbolji vam je primjer za to, slulaj koji smo imali u Bijeljini sa Mićom Mićićem i Zlatkom Maksimovićem. Znači u jednom trenutku imate Miću Mićića koji je neprikosnoveni pobjednik u Bijeljini od 2005. Koji je zaista čovjek koji je preporodio taj grad . To je jedini grad koji bilježi porast broja stanovnika, porast broja rođenih, gdje imate Univerzitet, gdje imate gigante od firmi za koje niko živ ne zna. I u jednom trenutku Zlatko Maksimović koji je bio nosilac liste SDS-a 2014. Ima ambiciju da postane gradonačelnik. Mladen Bosić u saradnji sa svim svojim tadašnjim saradnicima od Vukote Govedarice do ostalih su radili na bildanju ambicije Zlatka Maksimovića. Cilj nije bio da Zlatko Maksimović ide ka tome, nego da se oslabi Mićo Mićić. Tako da opozicija često radi sama  protiv sebe.

Voditelj: Šta želite reći, da se oni bave sami sobom?

DM: Pa da, to vam je politika Mladena Bosića koji je najzaslužniji za ovu apsolutnu dominaciju SNSD-a koja traje već deset godina, jer se uvijek bavio stvaranjem unutarstranačkih neprijatelja. Tako se godinu dana obračunavao sa Dragan Čavićem, onda se obračunavao sa Draganom Kalinićem, onda su mu bili krivi svi samo ne on i onda je tek 2016.godine morao da se povuče.

Voditelj: Da li je moguće da do izbora SDS pojača svoju nacionalnu retoriku o kojoj ste govorili da je 2006.uzeo Milorad Dodik tadašnjem SDS-u ili da li je moguće da SNSD zbog stanja u našem društvu, zbog ekonomskih prilika, socijalne politike, da on se možda više uhvati priče o ekonomiji, o reformama, o nekim stvarima od kojih se živi?

DM: Ne smijemo zanemariti da su trenutno kod SNSD-a sve poluge moći. I poluge vlasti. I novac. Znači SNSD ima vremena da u naredna tri četiri mjeseca raznim, što iskrenim, što manipulativnim metoda, utiče na to da se percepcija stanovništva promijeni. Da se povećaju penzije, da se povećaju plate, da se obeća novo zapošljavanje. I SNSD u tome ima vrlo dobro iskustvo. I siguran sam da će oni na tome da rade. Njihova  nacionalna retorika je toliko jaka da oni ne treba da se time bave. Dovoljno je da se Milorad Dodik jednom mjesečno slika sa Aleksandrom Vučićem i stanovnici RS, a 82% po našim istraživanjima smatra da je vrlo važno da  RS ima dobre odnose sa Srbijom i da vlada odlična saradnja između rukovodstva Srbije i RS. Imamo situaciju da u zadnjih pola godine da tri četiri puta da SDS izlazi sa vijesti da se Vukota Govedarica sreo sa Aleksandrom Vučićem u šta ja ne sumnjam ali mi nemamo slike sa tog sastanka. Znači, Aleksandar Vučić trenutno je jedan od najjačih aduta Milorada Dodika kada je u pitanju nacionalna retorika.

Voditelj: Mislite li da će se Aleksandar Vučić miješati  u izbore ovdje?

DM: Aleksandar Vučić će se umiješati po mom mišljenju u izbore i možda dovesti u pitanje svoju apsolutnu podršku Miloradu Dodiku koja vlada u ovom trenutku. Bar onako prividno. Ispod toga ima, dešavaju se neke stvari gdje on na drugi način pomaže opoziciji. Onog trenutka kad pomisli da ova opozicija jeste alternatva Miloradu Dodiku. Aleksandar Vučić ima previše svojih problema i u Beogradu i na Kosovu i u Srbiji, da bi se bavio RS-om i njemu je Milorad Dodik garant da dok je Milorad Dodik tu, da on neće imati problem sa RS-om. Ne smijemo da zanemarimo da Milorad Dodik u ovom trenutku ima fantastičan rejting u Srbiji. Ima rejting identičan onome koji je Radovan Karadžić imao 1994. s tim što je Karadžić tad napravio ključnu i stratešku grešku u tom svom političkom djelovanju jer je tad napravio SDS srpskih zemalja, nakon čega je Milošević stavio na sve crne liste. Milorad Dodik neće napraviti tu grešku. Drugi problem SDS-a, koji nije problem, to je fakt već 10 godina. 90% glasača SDS-a, ali zapamtite me dobro, 90% glasača SDS-a ne glasa za SDS ni zbog Vukote Govedarice, ni zbog Mladena Bosića ni zbog bilo koga od tih ljudi. Glasa zbog onoga što je za njih SDS predstavljao u predratnom i ratnom periodu,  stranke koja je izgradila, hajmo reći, RS, zbog nekog respekta prema tome. U SNSD-u je obrnuta situacija, 90% ljudi , najmanje, ali možda i više, glasa za SNSD  zbog Milorada Dodika i tu se oni razlikuju. Zato ja kažem, potpuno je nebitno ko će biti predsjednički kandidat SNSD ukoliko Milorad Dodik snažno podrži tog kandidata. Tako da, ima tu puno različitih tumačenja.

90% glasača SDS-a ne glasa za SDS ni zbog Vukote Govedarice, ni zbog Mladena Bosića ni zbog bilo koga od tih ljudi. Glasa zbog onoga što je za njih SDS predstavljao u predratnom i ratnom periodu, stranke koja je izgradila, hajmo reći, RS, zbog nekog respekta prema tome. U SNSD-u je obrnuta situacija, 90% ljudi , najmanje, ali možda i više, glasa za SNSD zbog Milorada Dodika i tu se oni razlikuju.

Voditelj: Hajdemo se ne baviti samo SDS-om i SNSD-om, šta je sa njihovim koalicionim partnerima. Pomenuli ste PDP, po pitanju njihovog programa, možemo govoriti o NDP-u, o SP-u, DNS-u.

DM: Redom, PDP je stranka koja je uvijek imala taj neki moderan pristup. Dugo vremena  je bila treća partija po snazi. Ona je bila taj jezičak na vagi koja je bila ucjenjivački kapacitet za formiranje vlasti, ono što im je preuzeo DNS prije par godina. Ja lično mislim da je PDP trenutno taoc  Mladena Ivanića i kadrovskih rješenja koja je Mladen Ivanić napravio prije nego što je prepustio stranku Branislavu Borenoviću. Mislim da je to loše za PDP. Ono što građani RS-a zaboravljaju, Milorada Dodika na vlast 2006.godine nisu doveli građani RS-a, doveo ga je Mladen Ivanić tako što je uskratio podršku Vladi Pere Bukelovića. 2007.nakon smrti predsjednika Milana Jelića kada su bili vanredni predsjednički izbori i kada je Milorad Dodik kao kandidata Rajka Kuzmanovića, čovjeka koji jeste bio akademik ali penzioner od 77 godina, a SDS izašao sa Ognjenom Tadićem, Mladen Ivanić  sa svojom jednom ničim utemeljenom ambicijom da postane predsjednik, iako je taj bio u koaliciji sa SNSD-om je razrušio šanse da tad opozicija nešto napravi i da se postavi dobar korekt vlasti Milorada Dodika. Ono oko čega opozicija nikad nije imala konzistentan pristup, niti je pokušala da se ozbiljno bavi, rezultat svih problema koje mi imamo u RS je to što mi nemamo drugi krug predsjedničkih izbora. Oni nikad nisu se ozbiljno pozabavili pokušajem promjena izbornog zakona jer da je bio drugi krug predsjedničkih izbora, 2007.bi pobijedio vjerovatno Tadić Kuzmanovića, vjerovatno bi to bilo i 2010. Potpuno bi druga bila politička scena. Tako da ja, što se tiče PDP-a ne smijem nikako da isključim tu lošu ulogu Mladena Ivanića. Ne smijemo, također da zaboravimo, da je Mladen Ivanić prilično dobro obavljao ovu funkciju člana Predsjedništva, da je imao par prilično dobrih poteza, da je malo ušao u nacionalnu retoriku oko Dana Republike, korištenja trećeg RS puka. Ono što su mu jedini promašaji, što su mu katastrofalni promašaji…

Voditelj: Govorićemo o kandidatima i o gospodinu Dodiku i Ivaniću..

DM: To su samo imenovanja koja je on sad poslao da nas brukaju po svijetu, ambasadori poput Slavka Vučurevića. Slavko Vučurević je bio jedan izuzetno loš gradonačelnik Trebinja i sad ono što naš narod ne zna dovoljno, Trebinje je grad koji ima nekih 28 000 stanovnika. Po zakonu o lokalnoj upravi i samoupravi, Trebinje bi trebalo da ima oko 80 zaposlenih. U trenutku kad je Slavko Vučurević prestao biti gradonačelnik Trebinje je imalo 366 zaposlenih. Od toga je 63 zaposlena, Slavko Vučurević zaposlio u septembru, oktobru i novembru 2016.godine. Taj čovjek je trebao ako nekad bude negdje pod istragom ili u nekom zatvoru ili u nekoj politčkoj penziji unaprijeđen nakon toga i poraza na izborima za savjetnika Mladena Ivanića za bezbjednost iako pojma  bezbjednosti nema i evo sad smo ga poslali u Sloveniju s kojom imamo vrlo važne odnose.

Voditelj: Da ne ispadne da se samo bavimo PDP-om. Hajmo NDP i SP, pa ćemo onda DNS. Imam više pitanja za DNS.

DM:  Nemam ja oko NDP-a šta puno reći. Ja Dragana Čavića smatram najkonstruktivnijim i najboljim opozicionarom u Skupštini zadnjih nekoliko godina. Mislim čak i kad je predsjednik Republike bio, iako sam imao neke probleme u to vrijeme da je tu funkciju odradio vrlo mudro i vrlo korektno. Ono što je problem Dragana Čavića  da on nema stranku. On je, hajmo reći, one man band, one man show. Mi smo sad imali situaciju da kad je prije par mjeseci Vojin Mijatović napustio NDP i prešao SDP a bio je zamjenik ministra u Savjetu ministara niko živ pojma nema koga je NDP kandidovao dole i postavio za zamjenika u Savjetu ministara  a to je ozbiljna funkcija. Znači mi u Savjetu ministara imamo samo tri ministra i tri zamjenika.NDP je stranka koja crpi snagu u Draganu Čaviću. Lično mislim da će biti najbolje da se jednog trenutka spoje NDP, SDS i još te neke manje stranke jer je Dragan Čavić jedan ozbiljan političar, vrlo konstruktivan, mudar, ali lično to je čovjek koji nema stranku. Socijalistička partija je nešto što spada u domen naučne fantastike u RS.

Voditelj: Zašto?

DM: Pa to je stranka koja nema nijedan rezultat ni po kom osnovu. Čak vlast Milorada Dodika ima brojne probleme zbog afere u resorima koje drži Socijalistička partija. Imate ministra Predraga Gluhakovića, to je čovjek afera.Znači, taj čovjek se ničeg nije dohvatio, kad bi neko malo dublje ušao u to ministarstvo da vidite kako su namješteni konkursi, kako se biraju pomoćnici ministra, kako se daju grantovi i donacije, vi biste shvatili da je to jedan ozbiljan show. Tako da, meni je SP, nešto što je jedan ozbiljan teg SNSD-u i ovoj vlasti , resori u kojima oni vladaju direktori koje oni imenuju, to ništa nije dobro. Pa mislim da su i šume bile pod nekim njihovim uticajem a Šume su nam pune afera. Jedni se direktori hapse, drugi su pod istragama. Evo danas je MUP pohapsio 20 ljudi u okolini Istočnog Sarajeva po pitanju kriminala u šumama. Znači, SP je jedan ozbiljan uteg, međutim ono što ne smijemo zaboraviti da je Petar Đokić vrlo lojalan partner i saradnik Milorada Dodika na kojoj god funkciju dobije i ja bih bio sretan da nakon sljedećih izbora SP bude neko ko će iz opozicije, ako uopšte uđu u Parlament posmatrati procese jer mislim da od 1998. Do danas, 20 godina vlasti, bez ikakvih rezultata dovoljno.

Voditelj: DNS se pozicionirao i sami ste rekli da je nekako najpoželjniji…

DM: DNS je fenomen.

Voditelj: Zašto?

DM: To je stranka bez ideologije, boje, ukusa, mirisa.. Vi nemate ni jedan njihov stav ni o čemu. Vi ne znate šta je uopšte DNS u tom nekom ideološkom smislu.

Voditelj: Oni kažu da čvrsto drže pozicije. Govorim o onome što sam čuo od ljudi u razgovorima u 1NA1, da oni žele da očuvaju nacionalne interese Republike Srpske.

DM: Opet ću reći da je DNS jedan ozbiljan teret SNSD-u, jer sve afere koje se dešavaju u segmentu saobraćaja, veza i puteva su u DNS-u. Željeznice koje su gubitaš i za koje se nikako ne nalazi rješenje i to je resor DNS-a. Tako da Milorad Dodik i SNSD imaju često problem da im se fakturišu afere i kriminal iz resora drugih stranaka. Nesporno je da je Marko Pavić ozbiljan političar.

Voditelj: I vješt političar.

DM: Da. I nesporno je da Marko Pavić suvereno vlada tom strankom. Nesporno je, također, i da je Nedjeljko Čubrilović vrlo lojalan i dobar partner Milorada Dodika, tako da su oni sa ovim nekim akvizicijama koje su u zadnje vrijeme napravili, ne vjerujem ja da će to njima kvantitativno podići neke pokazatelje, ali su kadrovski znatno ojačali.

Voditelj: Baš sam to ćelio da pitam. Kako će DNS proći po pitanju tih ljudi koji su došli iz drugih političkih partija? Jesu li oni poželjna adresa za nastavak političkog djelovanja nakon što se napusti najčešće SDS? Mislim a gospodina Bojića, Tadića, Krčmara…

DM: DNS je stranka koja je nastala iz SNS-a, koji je nastao iz SDS-a. Znači oni su svi do 1997. godine bili članovi SDS-a. Znači, podjelom SDS-a na SNS sa Biljanom Plavšić i onda od 1998. kad je došao opet… To je isti politički kontekst.

Voditelj: To je jasno. Da li će dolazak tih ljudi donijeti politički plus pred izbore ili ne?

DM: Neće im donijeti veliki politički plus po pitanju kvantiteta, bar se meni tako čini iako su dobili snažna pojačanja. Darko Banjac je odličan operativac bio u Dubici. Ne možete ga ignorisati. Borislav Bojić je solidno radio svoj rad u Sarajevu, na kraju krajeva bio je potpredsjednik SDS-a. Đorđo Krčmar je, također, osvojio dosta glasova. Ognjen Tadić je, iako to mnogi ne znaju, a to je rezultat greške Ognjena Tadića i njegovih loših komunikacijskih aktivnosti, čovjek koji je najveća pozicija u državi. Predsjedavajući Doma naroda je pozicija broj jedan u državi. Kad je dolazila ova ruska predsjednica Matvijenko sastala se sa Ognjenom Tadićem. Kad dolaze Juncker i Hanh sastaju se sa Ognjenom Tadićem.

Voditelj: Zato što često kod nas stranci percipiraju Dom naroda kao neku vrstu Gornjeg doma, ali činenica je da ljudi u Predstavničkom domu crpe izborni legitimitet građana.

DM: Dom naroda je vrlo lijen po pitanju komunikacije. Kabineti su im katastrofa, to je jedan skup ozbiljnih neradnika, a niko ne zna njihovu stvarnu ulogu i značaj. Evo mislim da je Marko Pavić profitirao sa prelaskom Ognjena Tadića. Ognjen Tadić jeste izgubio dio svoje neke reputacije  među članovima SDS-a. U slučaju da DNS bude u vlasti sa SNSD-om u narednom mandatu, DNS nema nikog živog da pošalje da ponovo bude predsjedavajući Doma naroda osim Ognjena Tadića, koji je zadnjih osam godina po tom pitanju napravio odličnu karijeru. Tako da Marko Pavić pravi te odlične poteze. Uspjeh SNSD-a na ovim izborima će zavisiti toga da li će DNS disciplinovano da podrži njihove kandidate. Također, DNS je jedini koji može da promijeni potpuno politički kontekst i da se eventualnim okretanjem, što nije ni na vidiku…

Voditelj: Ipak 20 godina traju. Partnerstvo Marka Pavića i Dodika.

DM: Da. Pa njima su to nudili i poslije prošlih izbora. Mladen Bosić, nudio je i Marku Paviću i Petru Đokiću, malte ne premijerske funkcije. Ali DNS je jedini koji će imati tih čarobnih 80 000 do 100 000 glasova uz koje će moći, u slučaju da odluči da se privoli SDS-u, PDP-u, NDP-u i ostalima, da napravi većinu.

Voditelj: Koja je vaša procjena, obzirom, na tako da kažem političke procjene iz DNS-a. Od njih smo slušali kako su oni targetirali kandidata za predsjednika ili neku drugu višu funkciju. Koliko će oni zaista iskreno, posvećeno, svojim punim političkim i stranačkim resursima i kapacitetima podržati recimo Željku Cvijanović i Milorada Dodika?

DM: Oni su to prošli put uradili prilično disciplinovano. DNS je jedna disciplinovana stranka. Marko Pavić je sa svojim nekim metodama iz nekih svojih ranijih karijera vrlo dobro organizovao tu stranku. Zato sam ja rekao, oni su stranka koja nema nekih problema sa ideologijom. To je stranka koja funkcioniše po nekim principima određenih interesa, određenih rezultata i oni to na terenu prilično dobro rade i imaju kontinuitet u tome. Ja lično mislim da je Marko Pavić već ispregovarao sa SNSD-om tri vrlo važne pozicije i da u slučaju apsolutne pobjede koalicije SNSD i DNS da će Marko Pavić dobiti pozicije Predsjedavajućeg Doma naroda, da će dobiti poziciju Predsjedavajućeg Savjeta ministara, što sljedeći put treba da bude Srbin i da će Nedjeljko Čubrilović ostati Predsjednik Skupštine.

Voditelj: Mislim da neće ići da imaju premjera.

DM: Ne, mislim da je Predsjedavajući Savjeta ministara dovoljno.

Voditelj: Govorim zbog toga što je DNS inače fokusiraniji na Republiku Srpsku. I to se pokazalo. Oni su imali jednog poslanika u Predstavničkom domu koji je odlazio pa se vraćao u DNS. Nisu bili toliko fokusirani na bh. nivo. Možemo govoriti i o gospodinu Rodiću kao delegatu. Ali činjenica je da je njihovo političko djelovanje fokusirano u Republici Srpskoj zbog toga se možda s pravom može očekivati da oni žele premijersku funkciju.

DM: Realno je da će dobiti duplo manje glasova od SNSD-a. Ja u ovom trenutku vidim tu kompziciju da će, u slučaju njihove apsolutne pobjede, SNSD imati predsjednika Republike, da će imati premijera Republike Srpske i da će imati člana Predsjedništva i da će imati Predsjedavajućeg Parlamentarne Skupštine BiH i uopšte ne isključujem mogućnost da će to biti Nenad Stevandić, ukoliko bude na listi SNSD-a. Tako da mislim da u toj podjeli bi ove tri funkcije bile i više nego dovoljne za DNS, i u tom slučaju e isključujem tu mogućnost da je nedavno najavljeni transfer i prelazak poznatog bankara Milana Radovića upravo ta pozicija koja fali DNS-u, a to je predsjedavajući Savjeta ministara, a koji u sljedećem mandatu treba da bude izabran.

Voditelj: Posložili ste stvari kao da je sve gotovo riješeno. Međutim, da li se može očekivati neka vrsta postizbornih iznenađenja i ako može kakvo bi to iznenađenje moglo da bude. Ili je sve ovako riješeno kao što ste vi sada predstavili.

DM: Ma nije ništa riješeno. I mi danas razgovaramo četiri mjeseca daleko od izbora. Ono što moramo da znamo i što ne trebamo da zaboravimo je da su ta postizborna pretumbavanja vrlo moguća. Mi trenutno imamo u BiH na nivou Savjeta ministara manjinsku vlast iz RS-a koja je upravo posljedica tih koalicija i kompozicija koje nisu bile realne. Znači, SNSD, DNS, SP i njihovi koalicioni partneri su osvojili nekih, mislim, 306-307 hiljada glasova na tom parlamentarnom nivou BiH, a SDS, PDP i sivi ostali su osvojili negdje 270 hiljada.

Voditelj: Pozicija Član Predsjedništva je priprao Savezu za promjene.

DM: Nema veze to. Bitno je to da su građani Republike Srpske većinsko povjerenje dali ovoj koaliciji. Znači ja nemam konkretno problem da kažem, glasao sam za opoziciju, ali suština da je SNSD sa svojim partnerima dobio većinsko povjerenje Republike Srpske da nas zastupa u Sarajevu. Međunarodna zajednica, nebitno ko iz Međunarodne zajednice, je bukvalno za 24 sata zavrnuo uši i SDA i drugima i oni su u vlast uveli SDS, PDP i to, a ne SNSD, jer ne znam koliko se sjećate, bili su razgovori u Sarajevu, Igor Radojičić je bio višen kao Ministar inostranih poslova, drugi ljudi su bili viđeni na drugim pozicijama…

Voditelj: Da, ali kažem možda ne treba zanemariti taj izvorni kapacitet koji je dobio od građana Mladen Ivanić jer ipak je Član Predsjedništva pripao Savezu za promjene, ali vraćamo se unazad, ja sam Vas pitao za postizborna iznenađenja za 2019. recimo, šta nam se može događati.

DM: Ja sad kao postizborna iznenađenja vidim da građani RS-a imaju ozbiljan problem. Vi ste maloprije pitali, ja nisam stigao na to da odgovorim, zašo nemamo ovdje neki most, živi zid i tako to. To je upravo zato što su stranke jednostavno, hajmo reći da su normalnim ljudima ogadile politiku. Mi smo postali taoci loših đaka i mi smo postali taoci ljudi kojima je politika jedini životni izbor. Evo sad kad bismo hipotetički postavili pitanje da od ovih 16 ministara u Vladi RS sutra neko raspusti Vladu. Ja Vam garantujem, plafon njih troje-četvero bi možda moglo da nađe posao u nekim branšama, ostali bi ostali nezaposleni. U kabinetu Predsjednika Republike gospodina Dodika ima 15-16 savjetnika. Jedno 3-4 zna da radi svoj posao, ostali se nigdje ne bi mogli zaposliti. I mi smo taoci, kao društvo, loših đaka kojima je politika ostala jedini životni izbor. Oni su uspjeli da ogade politiku svima drugima. Ja znam mnogo mladih ljudi, preduzetnika, privrednika, intelektualaca.. Pa evo od juče kad smo se dogovorili za ovu emisiju, meni je najmanje 10 ljudi reklo što će ti to. Pa što ideš sad to da pričaš. Pa znaš kako e ti biti kasnije, znaš šta će ti raditi, znaš kako će ti prijetiti, pa kako će te etiketirati. Ljudi se boje, mi smo postali društvo autocenzure. Ljudi se boje da kažu javno šta misle. Mi dobro znamo da u medijima postoje crne liste. ATV svijetli primjer da to, bar ja ne znam da postoji. Ali u medijima koji su bliski opoziciji i u medijima koji su bliski režimu se znaju za crne liste i vi nikada ne možete čuti za drugačije mišljenje. Tako da oni su uspjeli da svim ljudima koji bi možda željeli, znate imate ljudi koji imaju ozbiljne životne reference, ljudi koji su napravili ozbiljna profesionalna dostignuća, a to je uvijek tako bilo u politici da kad napraviš nešto u životu, stvoriš neku karijeru, realizuješ se u svojoj struci da učiniš nešto i za društvo. naši aktuelni političari su učinili sve da ogade ulazak novih ljudi u politiku i ono što je možda naša jedina šansa, je to što u ovom trenutku u možda svim političkim partijama, ne smijemo stvari generalizovati, postoje vrlo mladi pametni.

Voditelj: Pravite poziciju „svi su oni nekako isti i to što su isti to je loše“. Ne mogu baš biti svi loši. Daleko od toga da mogu biti svi dobri.

DM: Nisu svi isti, ali liče kao jaje jajetu. U svim tim strakama imate vrlo kvalitetnih ljudi. Ja Vam garantujem sad da u drugome šalonu SNSD-a ima jedno desetak ljudi od Darka Tomaša načelnika Prnjavora koji je uspio da u Prnjavoru pobijedi SDS u kom je bio Siniša Gatarić koji je bio potpredsjednik SDS-a, znači top pozicija u stranci, u kome je Mektić koji je u tom trenutku ministar bezbjednosti i vrlo eksponiran u javnosti i u kome je Nemanja Vasić predsjednik Spoljnotrgovinske komore u kome su još mnogi dobili funkcije, Perica Stanić direktor SIPA-e i građani Prnjavoa su odlučili da daju podršku Darku Tomašu. Imate u Brčkom Sinišu Milića gradonačelnika Brčkog kojem niko ne može naći nikakvu zamjerku, pošten mlad sposoban momak, imate Srđana Rajčevića u Agenciji za informatičko društvo.

Ljudi se boje, mi smo postali društvo autocenzure. Ljudi se boje da kažu javno šta misle.

Voditelj: U svim strankama imate druge šanse, ljude koji čekaju svoju priliku.

DM: .. kao što isto smatram vrlo korektnim i pristojnim i Branislava Borenovića i neke druge. Jedina šansa je da oni svi sjednu zajedno i počnu raditi u interesu RS. To nam se trenutno ne nazire.

Voditelj:  Imamo još malo vremena, a ostalo mi je puno pitanja, a sva su vezana za procjene, s obzirom da ulazimo predizborni period, kratko, Mladen Ivanić, Milorad Dodik, prednosti ili eventualno nedostaci uoči izborne kampanje?

DM: Pa Mladen Ivanić je prilično dobro odradio taj posao u Sarajevu, ušao je malo i u nacionalnu retoriku što njemu nije svojstveno, redovno se susreće sa Aleksandrom Vučićem i djeluje kao čovjek koji bi mogao da dobro nastavi da obavlja tu funkciju. Ono što ja lično smatram da je Mladen Ivanić već predugo u politici i da je u tom Predsjedništvu skoro 30 godina u raznim fazama i da ima iza sebe nekih greškica i da nema dovoljno rezultata koji će se odraziti. Mislim čak da će PDP u Banjaluci prevashodno tome zahvaljujući što tu Igor Crnadak bio ministar inostranih poslova, niko živ pojma nema šta je radio. Ivanić je imao ta neka loša kadrovska imenovanja. Mislim da će rezultat PDP će biti ok, ali nisam siguran koliko će to sve biti dovoljno za Mladena Ivanića kome se ne može opet puno zamjeriti inače. Što se tiče Milorada Dodika on u ovu kampanju ulazi sa „biti ili ne biti“. Njemu nije ostavljena nikakva prilika  da  bira. To je jedino na šta mora ići. Milorad Dodik, osim što je najpragmatičniji političar, je i najsrećniji političar jer za vrijeme njegovog mandata imao je naspram sebe Mladena Bosića, sada Vukotu Govedaricu pa može mirno da spava, a s druge strane ono što mu je bila najsrećnija moguća okolnost je što je prije sedam dana SDP otišao u jednu potpuno drugu priču i imenovao Denisa Bećirovića kao kandidata za Predsjedništvo. Tako da, ukoliko se Milorad Dodik ne bude bavio Mladenom Ivanićem, nego Denisom Bećirovićem ja mu prognoziram jednu sjajnu pobjedu jer kandidatura Denisa Bećirovića može dići Miloradu Dodiku pa čak i do 50000 glasova s obzirom da je Denis Bećirović poznat kao jedan od najozbiljnijih srbomrzaca, a i ljudi koji mrze RS do one tačke koja prevazilazi one neke rezonske stvari i potpuno odudara od SDP-a koji prema RS-u ima prilično neku umjerenu i korektnu retoriku.

Voditelj:  Govedarica-Cvijanović?

DM: Što se tiče Željke Cvijanović ona je definitivno loš kandidat SNSD-a. U SNSD-u je bilo mnogo boljih kandidata kao što su Siniša Karan, kao što je Sredoje Nović, pa čak i ovi neki mladi ljudi koje sam spominjao, Darko Tomaš, Siniša Milić, Srđan Rajčević bi bili mnogo bolji kandidati. Željka Cvijanović je osoba koja je najlojalnija Miloradu Dodiku i to je njena najveća kvalifikacija za tu poziciju. Ona bi trebala da, bukvalno, samo ako dobije istinsku podršku DNS-a da dobije i tu bitku. Svaki glas koji Milorad Dodik izvede da pobijedi na nivou BiH je ustvari i glas za Željku Cvijanović. Tako da, je potpuno nebitno ko će se pojaviti na onom posteru sa Miloradom Dodikom, kao što se 2007.pojavio Rajko Kuzmanović, da li je to Željka Cvijanović, da li si to ti ili sam ja, ta osoba dobija glasova onoliko koliko Milorad Dodik povuče. I tu je njena najveća snaga. Oko svega ostalog nisam siguran da je to u interesu RS. Mislim da smo društvo zrelo da dobijemo predsjednika koji će raditi samostalno.

Voditelj:  Pisali ste o Milomiru Savčiću, predsjedniku BORS-a, kao nekom čovjeku koji bi mogao biti predsjednik RS. Na osnovu čega ste izgradili tu vrstu kandidature u nekom našem medijskom prostoru. Čak sam poslije čitao, bilo je reakcija na gospodina Savčića, da je on već doživljen kao kandidat iako je to bila vaša..?

DM: Ja spadam u one komentarore koji ne vole da komentarišu stvari koje su se desile, nego volim da na par mjeseci ili godinu dana ranije napišem neku svoju procjenu, jer samo tako možete vidjeti da li je neko bio kredibilan i da li nešto zna. Opozicija ima problem da nema nijedno novo ime u svom sastavu od 2006.godine. Znači, opozicija je izgubila izbore 2006.,2007.,2008.,2010.,2012., 2014., 2016., i ide ponovo sa istim imenima. I dalje su tu i Mladen Ivanić, Branislav   Borenović, Vukota Govedarica i svi oni. Čak ono što je problem SDS-a, sad ću ići na Vukotu Govedaricu, da su od prošlih izbora, oni imali situaciju da su otišli svi nosioci listi. Nenad Stevandić je otišao, Zlatko Maksimović je otišao, Darko Banjac, Đorđe Krčmar, Borislav Bojić. Otišao je ovaj, zaboravio sam kako se preziva, Uroš iz Brčkog. I evo danas je još jedan čovjek iz Brčkog otišao. Ne znam jesam li spomenuo Slavka Duljića. To je teško nadoknadivo . U međuvremenu u SDS-u su se trudili da marginalizuju i znatno umanje uticaj tri pobjednička odbora, to je Bijeljina gdje vlada Mićo Mićić, Doboj gdje vlada Obren Petrović, pa Istočno Sarajevo tamo gdje imaju i Mirka Šarovića za koga svi misle da ima dobre rezultate dole u Sarajevu i možemo reći da ima jednu vrlo kvalitetnu i pomirljivu retoriku i da je imao neke rezultate ili u kojem im je Darko Babalj koji im je najbolji operativac u stranci, kog bi oni rado vjerovatno sklonili iz stranke ali Darko Babalj je bio, od svih njih, čovjek koji je bio na ratištu, bio dobar borac i sve ostalo. Tako da, oni su izgubili puno toga i Vukota Govedarica nije čovjek koji ima  harizmu, ni liderske kapacitete da može da izvede nove glasače. Njima je trebalo da nađu čovjeka koji će izvesti potpuno nove glasače..

Voditelj: I vi ste tu markirali Milomira Savčića…

DM: Milomir Savčić je čovjek kojeg ja nisam znao kad sam to napisao, nisam ga poznavao lično, u međuvremenu smo se upoznali. Narod u RS ima taj problem što su nam većina generala ili osuđeni ratni zločinci ili optuženi. Imamo vrlo malo časnih generala. To je čovjek koji je bio u ratu, imao jednu vrlo časnu ulogu. Imao jednu ulogu sa puno nekih priznanja, uspjeha, nekoliko puta ranjavan. I kad se uzme sav taj jedan kontekst, kako je Milorad Dodik njima ušao u nacionalnu retoriku, treba im čovjek koji ima tu patriotsku dimenziju, koji je imao solidnu ulogu u ratu, ali časnu i korektnu. Sad je predsjednik boračke organizacije koja nije zanemariva. Statistički Milomir Savčić je bio slamka spasa za ovu opoziciju ali to su shvatili svi sem Vukote Govedarice.

Voditelj: Manje od minut vremena. Kažete da procjenjujete stvari, jel možete govoriti o rezultatima?

DM:  Još je rano. Puno imamo ovih stvari koje se sad dešavaju. Ovo što ste spominjali u pauzi, protesti vezani za tragični slučaj Davida Dragičevića  u kome se vlast katastrofalno snalazi, u kome smo morali do sada da vidimo ostavku ministra Lukača  bez obzira da li ima išta s tim ili ne. Ali nije naša policija uvijek bila onako uspješna. Našoj policiji su 1997. Ubili načelnika CJB Srđana Kneževića, na Palama, nije ubica otkriven. Ubili su  Željka Markovića načelnika CJB Sokolac, ubica nikad nije otkriven, tako da nije naša policija uvijek bila cvjećka, ali narod je vjerovao u policiju. Mi smo trenutno u jednoj situaciji da puno stvari radi protiv vlasti. Znači, nezadovoljstvo naroda, ekonomska situacija. Narod isto tako ne vodi računa o nekim finansijskim parametrima.

Voditelj: Ističe nam vrijeme. Procjena?

DM: Procjena je da je najveća snaga ove loše vlasti ova loša opozicija. I narod u ovom trenutku mislim da je vrlo svjestan i da vidi da je ova opozicija loša alternativa postojećoj vlasti i da ovoj lošoj opoziciji trenutno trebaju na listama novi ljudi i nova lica da bi mogli da ostvare bolji rezultat. RS može biti jedno prosperitetno društvo, tu ima izuzetno sposobnih mladih ljudi koji se bave kulturom, sad je bio jedan fantastičan festival Artist u Sarajevu u kome imate ljude koji u Banjaluci rade neke dobre stvari, talentovani ljudi, ima uspješnih preduzetnika. Oni ne dobijaju svoju šansu jer je poslovni ambijent ugušen. Perspektiva je loša, mladi ljudi odlaze, ne samo oni koji su iz medicinske struke,svi odlaze i RS je u zadnjih 5 do 12 došla da krene pravim putem.

Procjena je da je najveća snaga ove loše vlasti ova loša opozicija. I narod je u ovom trenutku mislim vrlo svjestan i da vidi da je ova opozicija loša alternativa postojećoj vlasti i da ovoj lošoj opoziciji trenutno trebaju na listama novi ljudi i nova lica da bi mogli da ostvare bolji rezultat.

Voditelj: Došla je emisija nije 5 do 12 nego 12 i 5, hvala Vam lijepo za ovaj razgovor, želim Vam puno sreće u svemu što radite, nadam se da ćemo se ponovo vidjeti u ovakvom razgovoru 1 na 1. Bilo mi je drago.

DM:  Hvala Vama.

Voditelj: Poštovani gledaoci, hvala za pažnju, bio je ovo 1 na 1, u programu ATV-a. S vama smo i narednog utorka u istom terminu, do tada lijep pozdrav.

19. septembar 2018. godine

Bonus track

Bila je to emisija poslije koje sam dobio stotine poziva i poruka poznatih i nepoznatih ljudi, mnogo pozitivnih komentara i skoro nimalo hejta. Ovaj dodatak toj emisiji čeka u draftu već mjesec dana.

U suštini, već sam sve svoje procjene za ove izbore napisao u dva tekstovima iz prošle godine, Političke slike i (ne)prilike u Srpskoj I  dio Političke slike i (ne)prilike II dio kao i u mnogim tekstovima prije toga.

Neki, da ne kažem svi u tzv. opoziciji, to nisu željeli ili mogli da shvate.

Zato slijedi ovaj bonus track kao pojašnjenje.

Mnogo toga nisam stigao da kažem u emisiji kod Marina Marinkovića,pa od tada u šali govorim da ne idem više u tv emisije koje traju kraće od 90 minuta. Doduše, ne vjerujem da će me ikad više neko od TV stanica u RS i pozvati.

Nešto nisam stigao da kažem, jer me Marin nije pitao ili se ja nisam sjetio da odgovorim, a mislio sam i tada što mislim i danas.

Biće ovo osmi ubjedljivi uzastopni izborni poraz aktuelne tzv. opozicije (jer su opozicija samo u Narodnoj skupštini Republike Srpske), a to se više ne može zvati porazom nego debaklom.

Dodik i SNSD brane šestu izbornu pobjedu a u politici je mnogo lakše izaći na izbore sa novom strankom ili licima i pobijediti nego odbraniti tek završeni mandate na vlasti. I to govori o slabostima ove i ovakve opozicije.

Da se prvo podsjetimo šta je pobjeda. Pobjeda je kada SDS osvoji jedan glas više od SNSD, ili kada koalicija SDS, PDP i NDP osvoji glas više od koalicije SNSD, DNS i SP. Rekao sam i u emisiji, a evo ponavljam i najavljujem sada i ovdje, da se to neće desiti. Prethodnih godina su predstavnici tzv. opozicije, u čemu je glavni ekspert bio Mladen Bosić, često poraze na razne načine proglašavali pobjedama.

Ta prava pobjeda se neće desiti ni ovaj put, jer je opozicija oličena u koaliciji SDS, PDP i NDP, potpuno bezidejna, nesposobna i nemoćna da ikada pobijedi SNSD i Milorada Dodika.

Ovaj i ovakav SNSD može se urušiti samo podjelama ili eventualnim Dodikovim odstupanjem sa čela stranke, ili možda pojavom nekih novih stranaka i ljudi, ali definitivno nikada sa postojećim liderima tzv. opozicije. Zdravstveno stanje Milorada Dodika je izgleda odlično pa ni tu opozicija nema čemu da se nada.

Sličnu izjavu dao sam još 2010.godine za magazin Novi Reporter, kada sam rekao da je opoziciji neophodan remont i nova lica, ali ništa se od tada nije promijenilo.

Te godine sam dao i intervju za Večernje novosti u kojem sam izjavio da „jedino što nadjačava bezidejnost vlasti jeste bezidejnost opozicije“ i nisam ni slutio da će BEZIDEJNOST postati njihova glavna osobina već osam godina. I prilično korišten termin da objasni njihov politički program.

Sve afere SNSD-a i njihove koalicije nisu bile dovoljne ovoj opoziciji da artikuliše program, ponudi rješenja i lagano pobijedi. Jer ako SNSD preživi sve svoje koruptivno kriminalne afere, od Potemkinovog aerodroma Trebinje preko Balkan banke, Bobar banke pa onda i Banke Srpske, malverzacija u IRB i Agenciji za bankarstvo, Nove Borje i Nove Romanije, RUGIP-a, stečaja u Biraču i mnogim drugim firmama, viška zaposlenih u javnoj upravi i preduzećima, kupovinu “papaka” i desetine drugih lokalnih afera, onda to nešto govori o nesposobnosti opozicije.

SDS će sigurno “slaviti” 8.oktobra

Već sada se može tvrditi da će najviše razloga za slavlje 8.oktobra imati SDS, kao politička stranka koja je najzaslužnija za političko stvaranje Republike Srpske. Ali neće to biti pravo slavlje.

Ukoliko Vukota Govedarica pobijedi, onda bi trebalo da podnese ostavku na mjesto predsjednika stranke kako bi mogao kvalitetno da obavlja funkciju predsjednika RS.

Pretražujući po Internetu našao sam tekst iz februara ove godine u kome se pominje ta mogućnost.

https://www.globalcir.com/2018/02/24/predizborne-kombinacije-vukota-govedarica-kandidat-za-predsjednika-rs-a-ivanic-protukandidat-dodiku-za-mjesto-clana-predsjednistva-bih/

Ukoliko Vukota izgubi, a sa sigurnošću već sada mogu da garantujem da će SDS sigurno ponovo izgubiti od SNSD-a i ove izbore, onda Vukota treba da preuzme odgovornost za poraz SDS-a na svim nivoima. I ne samo Vukota, nego i svi oni koji su podržali njegovu kandidaturu ne vodeći računa o interesu stranke i rezultatu koji će stranka imati.

Biće to prilika da SDS prođe katarzu koju nije prošla nakon Bosićeve ostavke, ali je pitanje da li će SDS imati snage za to, jer niko od postojećeg rukovodstva nema šanse da vrati SDS na pobjednički tron, a nisam siguran da su zainteresovani da daju priliku drugim ljudima. Većina postojećih potpredsjednika i  Glavni odbor će učiniti sve da zadrže svoje fotelje i pozicije, jer su bez toga potpuno nebitni.

Jedino moguće rješenje za oporavak SDS-a je ono što je Milko Grmuša, bloger Frontala, napisao dva dana nakon debakla na lokalnim izborima 2016.godine u tekstu “SDS Dani odluke” (4.okt.2016).

Sve naše političke partije odavno su privatizovane od strane rukovodstava i postale su svojina izabranih rukovodilaca i po opštinama i po regijama.

Branislav Borenović će takođe biti u problemu 8.oktobra. On je žrtva Ivanićevog foteljašenja i podjela funkcija svojim prijateljima i poltronima prije nego što je prepustio vođenje stranke Borenoviću. Loš rad Ivanića i posebno Crnatka će se osjetiti na rezultatu PDP-a u Banjoj Luci, jer sve osim uduplavanja broja glasova je čist debakl. Stranka koja ima u Banjoj Luci predsjednika stranke (Borenović), člana Predsjedništva BiH (Ivanić)  i ministra inostranih poslova (Crnadak), što je skoro u rangu premijera, morala bi u tom gradu uduplati rezultat. Poprilično sam već sada siguran da se to neće desiti.

Mladen Ivanić je tipični salonski političar koji je u ulozi funkcionera svih sistema u raznim fazama u Predsjedništvu BiH i na važnim funkcijama već 30 godina. Narod će na izborima ocijeniti Ivanićev rad, ali još više mi se čini da će ocjena Ivanićevog rada biti i rezultat Ivanićeve neuspješne komunikacije i na onim temama gdje je imao dobre rezultate.

Osim toga Borenović donekle snosi odgovornost što nije iz stranke isključio Draška Stanivukovića kada je ovaj  mladi i veoma ambiociozni odbornik iz Banje Luke osnovao pokret “Bolje”. Stanivuković je veoma aktivan kao odbornik, ima zanimljive performanse u kampanji, privukao je dosta mladih da glasaju za njega ali to se u ozbiljnim političkim partijama ne radi tako.  Sigurno je pred Stanivukovićem ozbiljna politička karijera ali je nezabilježen  slučaj da član i kandidat jedne političke partije pred izbore osniva svoj nezavisni pokret kada sve svoje političke ideje može da artikuliše kroz stranku. Borenović je vjerovatno napravio taj kompromis svjestan da Stanivuković može da osvoji dosta glasova, i tako prividno poboljša rezultat PDP-a u Banjoj Luci, ali je pitanje u kom trenutku to više neće biti glasovi PDP-a, nego nove stranke koja će proisteći iz pokreta. Ukoliko do sljedećih izbora Stanivuković ostane član PDP-a onda ti glasovi imaju veze s PDP-om i onda je odluka Borenovića mudra, u  suprotnom rezultat PDP treba posmatrati bez ličnih Stanivukovićevih glasova.

Da je Borenović, a ne Crnadak, bio ministar inostranih poslova, siguran sam da bi rezultat PDP-a u Banjoj Luci, ali i u RS bio udvostručen. Ovako, Crnadak se naputovao o narodnom trošku, a gdje je bio i šta je radio, to niko živ ne zna, osim njega i njegovih saputnika.

Lider stranke nekada mora da donosi teške odluke, ali i da preuzima odgovornost za vođenje stranke.

Borenović je (zajedno sa Čavićem), najveću grešku napravio kada je pristao na bezuslovnu podršku Vukoti Govedarici, iako su i SDS i PDP znali da po istraživanjima koje je NDI uradio za opoziciju bolje od Govedarice stoje i Mićić i Ivanić i Šarović, kao kandidati za predsjednika Srpske.

Da Borenović ne vlada PDP-om i da Ivanić i dalje upravlja strankom, a posebno nekim važnim aktivnostima stranke  iz sjene dokaz je i to što se lista zove PDP – Mladen Ivanić, iako je Ivanić navodno već tri godine počasni predsjednik.

Šteta je to, jer Borenovića trenutno smatram najsposobnijim i najenergičnijim čovjekom u opoziciji, koji je mogao preuzeti odgovornost i najvažnije funkcije u narednom periodu.

DNS je, kako rekoh u emisiji, fenomen i oni će najviše napredovati u Istočnom Sarajevu, gdje se vodi prava bitka za glasove. Ne samo za glasove za DNS, nego za dva relativno suprotstavljena tabora unutar DNS-a, onaj koji predvodi Nenad Nešić iz Lukavice, i onaj koji predvodi Aco Stanišić sa Pala.

Nove glasove će DNS-u u Banjoj Luci donijeti i Milan Radović, a u drugim gradovima oni koji su ih pojačali iz redova SDS-a, ali i sam rast organizacije DNS-a.

Ove izbore ćemo pamtiti i po najezdi anonimnih portala i promociji totalno nepoznatih analitičara. Ali, u javnosti se tačno  zna ko iza koga stoji, ali politika nezamjeranja uzima svoj danak.

Već 12 godina izborne kampanje u RS nemaju skoro nikakav uticaj na izbore. Kampanja se ne vodi mjesec dana pred izbore, nego četiri godine. Rezultat izbora se uglavnom poklapa sa podrškom koju stranke imaju tri ili šest mjeseci pred izbore. Novi kandidati imaju uticaj i ulaze u Parlament u zavisnosti od uloženog novca, a ovaj put se pojavilo mnogo kandidata sa dosta novca.

Na žalost, većina ljudi ulazi u političke stranke NE da promijeni društvo nabolje i da se uspostavi sistem u društvu, nego da bi riješila posao ZA sebe, ili dobila bolje plaćen posao i privilegije za sebe i svoje okruženje.

Sve u svemu neće biti nikakvih značajnih promjena u odnosima političkih snaga u Srpskoj. Jedino nešto ekstremno možda promijeni trenutno stanje.

A najveća nepoznanica uticaja na rezultate kampanje i izbora u poslendjih 20 dana ostaje 5. oktobar i protesti grupe #PravdaZaDavida. Sumnjam da mogu drastično da utiču na rezultate izbora, ali je to jedina nepoznanica zbog koje su sve procjene nezahvalne. Tragična sudbina tog mladića i patnja njegove porodice su najstrašniji utisak u 2018.godini, i odgovorni moraju da budu privedeni pravdi. Šteta je što to nije već urađeno i što odgovorni za propuste u MUP-u nisu podnijeli ostavke ili ako već nisu bili toliko odgovorni sami, zašto onda nisu smijenjeni od strane Vlade RS ili Dodika lično. U emisiji sam rekao da je Lukač morao podnijeti opstavku zbog brojnih propusta u istrazi, čak i da nema nikakve veze sa slučajem I propustima u istrazi MUP-a. Definitivno je jasno da je i mnogo ljudi iz policije upetljalo prljave prste u taj zločin kao što je jasno da Tužilaštvo ili apsolutno ne zna da radi svoj posao ili otaljavanjem istrage pokušava da sakrije ubice i očigledno brojne saučesnike ubistva.

Šteta je i što neki političari na toj nesreći zasnivaju svoju cijelu kampanju.

Nedavno mi je jedan ugledni opozicioni poslanik na moje pitanje šta očekuje od izbora, rekao: “Samo da nam sreća i slučaj Davida Dragičevića budu na pomoći”

I nije on jedini u opozicji koji tako misli, doduše on možda tako misli, ali ovaj poslanik se zaista tako ne ponaša za razliku od nekih svojih kolega.

Da se tekst ne bi pretvorio u roman, moram završavati iako nisam napisao mnogo procjena.

Autocenzura mora da prestane, ali razumijem da se ljudi boje za posao i svoje okruženje pa zato ćute.

Najlakše  je komentarisati i imati svoje mišljenje onima koji su na budžetu ili na jaslama stranih donatora, ali pitanje je kako bi i šta bi oni mislili da su na tržištu, i da žive samo od svog rada. Da li bi i tada bili tako glasni i „nezavisni“.

Zdrav razum mi ne dozvoljava da previše ćutim na ovo što nam se dešava, ali ne mogu nikada da podržim ono što vrijeđa logiku. Od kandidata koji žele moj glas očekujem program, vjerodostojnost, kredibilitet i životne rezultate, a ne mržnju prema drugima i destabilizaciju RS. 

Ponoviću nešto što nedavno napisah na Tviteru u  vezi sa izborima u RS.

Osmog oktobra počinje kampanja za izbore 2022.godine.

Ujedno, to će biti posljednji trenutak (mada je realniji datum 8.decembar) da se formira neka nova lista ili stranka (posebno ako odnos snaga ostane isti ili SNSD ojača), koja želi da do 2022. godine postane pobjednička.

Ukoliko 8.oktobra SNSD ne dobije ozbiljan korektiv svoje vlasti pa osvoji apsolutnu pobjedu na svim nivoima, to može biti i za njih početak kraja jer neće imati dovoljno stručnih kadrova za sve pozicije koje će dobiti.

Po prirodi sam opozicionar, na opštim izborima 2006., 2010. i  2014.godine sam glasao za kandidate opozicije pa zato imam pravo da njih više kritikujem zbog iznevjerenih očekivanja.

Žao mi je što kakva god bila ova opozicija, od svoje sujete, da ne kažem i mržnje zbog ovog drugačijeg razmišljanja,  ne čuje ne samo moje nego i mnoge druge dobronamjerne kritike.

Isključivost je jedna od osobina društva u kome živimo pa znam da se moji stavi neće dopasti većini i da će me zasuti desetinama etiketa ali to je njihova navika.

Imam opciju ili da ćutim poput većine, ili da istrajem u pokušaju da i dalje slobodno mislim i govorim svoje stavove, ili da 8.oktobra promijenim adresu i prebivalište.

Pa kome je do toga, sa srećom.

Nije dozvoljeno prenošenje ni citiranje bilo kojeg dijela ovog teksta bez pismenog odobrenja autora.

Izvinite na brojnim gramatičkim i pravopisnim greškama.

Dodatak 26.septembar

Ukoliko  & Co osvojie apsolutnu pobjedu na  a opozicija već 8.oktobra ne uđe u proces katarze i obnove sa novim rukovodstvom, onda će posljedica svega toga biti vjerovatno i gubitak vlasti u Bijeljini, Doboju i ISt. Sarajevu na lokalnim izborima 2020g.

Politika i društvo
08. Apr, 2021

Mnogo blogova je napisano i spremno za objavu ali postoji razlog zašto ih nisam do sada objavio. Uksoro više o tome. Sada na blogu opet moje gostovanje na TV K3. Tema emisije je bila politička situacija u Republici Srpskoj ali smo se dotakli i procjena …

25. Sep, 2020

Emisija STAV – TV K3 U četvrtak, 24.septembra 2020.godine sam bio gost emsije STAV na TV K3 iz Prnjavora kod voditelja i urednika Nenada Novakovića. Bilo je to moje prvo gostavanje kao političkog komentatora na nekoj televiziji u BiH osim ATV Banjaluka …

Posljednje dvije godine neredovno objavljujem na blogu. Mnogo tekstova je spremno u “draftu” ali nikako da ih objavim.Bilo mi je zadovoljstvo ponovo biti gost Marina Marinkovića i Alternativne televizije Banjaluka. Hvala na prilici da podijelim svoje m …