Republici Srpskoj nedostaje kritičko mišljenje i debata u javnom prostoru

M.M.: To je posao opozicije, pričat ćemo i o tome u toku emisije.

D.M.: Da.

M.M.: Posljednji put smo razgovarali to je bilo izbori 2018. godine otprilike u ovo kalendarsko doba kao i sada i Vi ste imali vrlo dobre procjene po pitanju rezultata za te opšte izbore makar je ta 2018. bila vrlo turbulentna u političkom smislu. Neka odstupanja su bila, mogu reći, više za pojedinačne ljude sa naše političke scene. Šta je potrebno uzeti u obzir kada se analiziraju politički procesi i rejtinzi političkih partija ili prognoziraju rezultati izbora. Šta se uopšte analizira?

D.M.: Pa dobro, vrlo je važno uvijek da čovjek ima uvid u neka ozbiljna istraživanja kakvih nema puno kod nas, ali evo, zahvaljujuči tome što radim u firmi koja se bavi istraživanjima, ajmo reći da već nekih 15-16 godina imam uvid u neke procese i neke trendove. Dalje, važno je poznavati mnogo, mnogo toga šta se dešavalo na političkoj sceni Republike Srpske u posljednjih ne četiri, ne osam nego 20 godina. Zato što se ti politički ciklusi vraćaju. Mi sad imamo u SNSD-u ili u vladajućoj koaliciji masu ljudi koji su 2002g. bili na listama SDS-a i PDP-a, pa evo recimo poput Nikole Špirića. Znači, imamo masu nekih ljudi koji su mijenjali stavove, mijenjali su partije, to promjeni odnos snaga u parlamentu i morate dobro da sagledavate sve te procese, da dobro poznajate, na kraju krajeva potrebne su godine iskustva i rada, ali potrebno je da se vrlo objektivno sagledava ta slika. Ja sam kao i svaki drugi čovjek prije svega i građanin, izlazim na izbore i glasam, imam svoje stavove. Međutim kada analiziram ove stvari onda zanemarim i to koga lično poznajem, za koga sam glasao, s kim sam prijatelj. Držim se samo činjenica i argumenata. Nažalost, mi živimo u Republici Srpskoj, u jednom društvu duboko podijeljenom, ne samo politički, čak ne mogu reći ni da smo ideološki podijeljeni i gdje je većina političara vrlo sujetna. To je njhova velika mana, to ne govori ništa o građanima, to govori o njima i oni ne vole da čuju istinu, oni ne vole da čuju argumente i onda mi ne možemo da čujemo u javnosti puno drugačijih mišljenja jer se ljudi boje da kažu svoje mišljenje naglas i onda ovako kad neko poput mene istupi u javnost i da neke druge stavove onda, ono kao što smo pričali prošli put, dobijete neku etiketu, al’ se o tom ne raspravlja. Nama na političkoj sceni Republike Srpske i uopšte u javnom prostoru nedostaje debata. Debata je mjesto gdje se debatuje o različitim stvarima bez pokušaja da nekom nametnete svoje mišljenje. Naši političari imaju svoje apsolutne istine. U tim aspolutnim istinama oni ne dozvoljavaju da bilo ko drugačije misli i to je jedan ozbiljan, ozbiljan nedostatak javnog mnjenja Republike Srpske. Nedostaje debata u javnom prostoru, nedostaje debata na političkoj sceni, nedostaje nam debata kao mjesto nekog foruma na kojima su ljudi prije 2000 godina debatirali o različitim temama sa namjerom da čuju nekog drugog i da oni počnu da misle, ne da dobiju mišljenje, ne da im neko nametne mišljenje, nego da počnu da misle jer  nama ovdje zaista nedostaje i kritično mišljenje i kreativno razmišljanje kako bismo svi zajedno dobili neke nove ideje i kako bismo svi zajedno radili na napretku ovog društva što već ne radimo nekih osam godina posebno duboko polarizovani i duboko podijeljeni.

M.M.: Ajmo od te, koju sam pomenuo u najavi, tu 2018. godinu. Hoćemo prvo sa DNS-om krenuti? Šta se dogodilo sa političkom partijom koja je do tada postigla svoj najbolji izborni rezultat, koju  je vodio do tada možemo reći preiskusni Marko Pavić? Zašto DNS nakon tako dobrog izbornog rezultata 2018. nije bio u prilici da taj broj poslanika, izborni rezultat kapitalizuje ne samo kroz učešće nego i uticaj u kolaciji i u vlasti?

D.M.: Pa, taj rast DNS-a koji smo u toj emisiji i prognozirali i procijenili…

M.M: Bilo je očekivano.

D.M: …da će oni doći do nekih stotinjak hiljada glasova, mislim da su osvojili 98.000, je bio malo nerealno, posljednjih godinu dana pred izbore Marko Pavić je počeo da, što nije bilo njemu, ovaj, hajmo reći, nije bilo uobičajeno za njega, okuplja dosta mladih ljudi koji politiku nisu doživljavali kao politiku ili ideologiju ili nešto neko životno opredjeljenje ili dostignuće, nego samo kao priliku za biznis, i u svemu tome se unutar DNS-a počele već tokom izborne kampanje stvarati frakcije. Mislim da je velika greška bila što je DNS prerano počeo da ucjenjuje SNSD, to se osjetilo već u kampanji i tu ucjenu vidim u tome nametanju kandidature Milana Radovića za premijera, bez obzira što je Milan Radović bio jedan vrlo uspješan privrednik i što je obezbijedio poslaničko mjesto. To nije bilo realno da vi najjačoj političkoj stranci sami namećete poziciju premijera. S druge strane, tu se odmah gospodin Čubrilović osjetio malo ugroženim. Krenula su pucanja u DNS-u još tokom predizborne kampanje, odnosno izborne kampanje i to je kulminiralo sa ovim svim različitim ambicijama, a s druge strane Marko Pavić bez obzira na njegovo ogromno političko iskustvo je opet čovjek koji je prešao 70 godina, koji je već bio malo umoran od politike, koji je u Prijedoru, malo je to pustio mladim lavovima. Ali ti mladi lavovi koje je on uveo u DNS, a ne smijemo da zaboravimo kako je nastao DNS, iz SNS-a koji je nastao iz SDS-a. DNS  je stranka koja je građena vrlo, vrlo lagano i pažljivo na nekim strukturama obavještajnih službi, državne bezbjednosti, vojne bezbjednosti. Njima nikad nije bio neki novac u prvom pitanju.

M.M.: Ali vodili su jednu zicerašku politiku, bez nekih egzibicija, vrlo mirno.

D.M.: Jeste, ali to uvijek bila…uvijek je DNS bio interesna grupacija, ja sam to uvijek govorio. To je stranka bez boje, mirisa, ukusa, ideologije. Znač, njihovo je bilo imamo toliko poslanika možemo da tražimo te resore. DNS i danas je najveći teret ovoj vlasti i ja vjerujem da će sa tih 15 posto koje je imao DNS na prošlim izborima, kako sad vidim ,gospodin Nešić će tu stranku da svede lagano i sigurno ispod 10 posto. To je stranka koja bez razloga ima veoma veliki broj pozicija, veoma veliki broj, recimo, državnih preduzeća, Željeznice sa preko dvije-tri hiljade zaposlenih i svake godine smo u problemima zbog stotina miliona maraka gubitaka. Imaju puteve i autoputeve, nema gdje nema na nekom tender, ajmo reći, sumnje na kriminal i na nabavke. To je sve DNS. Ovo što nam je sada DNS sa gospodinom Nešićem na čelu priuštio da se blamiramo u Sarajevu sa ovim kandidatima za ministre  pa nam je na kraju dao ministra, za ljudska prava i izbjegllice, čovjeka koji dolazi iz bankarskog sektora,to je takva sramota za Republiku Srpsku da je strašno. Evo sada smjenom Lejle Rešić doveli su neku ženu za koju opet na Googlu nema informacija. Oni dovode kadrove koji ne postoje na Googlu, znači, danas na Googlu postoji I onaj ko je nekad bio u biračkom odboru.Tako da DNS je stranka koja politički nestaje i topi se, ali sad ima veliki novac i veliki uticaj. Ono što ja vidimo kao problem je problem koji će imati SNSD jer je DNS-u dao previše moći, vlasti, uticaja, fotelja, funkcija po Sarajevu i taj ucjenjivački kapacitet DNS-a je nešto što mnogo košta Republiku Srpsku. Znači, od onih nekih  perioda kada je DNS bio jedan konstruktivan partner SNSD-a 2006., 2010., DNS se pretvorio u jednu interesnu grupaciju. Mene čudi mnogo toga, ali…

M.M.: Vrlo ste kritični prema DNS-u i oštro, da….

D.M.: Nisam kritičan. Ja sam samo, samo realan, znači…

M.M.: Ne,ne,ne.  Imate pravo, naravno, na Vaše procjene.Taman posla. Ajmo da govorimo i o SDS-u. Doboj, Bjeljina. Doboj je još kulminirao za vrijeme izbora 2018. godine. Bijeljina tek nedavno ili u prvim mjesecima ove godine.

D.M.: Pa, dobro.

M.M.: Hoćemo od Doboja? SDS u Doboju.

D.M: Ma ne, ajmo prvo SDS, da demistifikujemo SDS. SDS je partija koja već 10 godine ide ka sunovratu. To što SDS pravi sve ove katastrofalne pogreške od liderstva do lokalnih kadrova, to je najveći problem građana Republike Srpske i SNSD-a. Zato što bi SDS trebalo da bude najozbiljniji korektiv ove vlasti, najozbiljnija politička partija, lider opozicije. To je u interesu svih građana, a najviše SNSD-a. SDS ne zna s time da se nosi. Mladen Bosić je čovjek koji je bukvalno, hajmo reći, iskopao grobnicu za SDS. Vukota Govedarica je stavio taj sanduk SDS-u u tu grobnicu. Moram biti malo morbidan, ali ilustrativan i Mirko Šarović to sada zatrpava. Nijedan od njih nema lidersku harizmu, energiju, kapacitet da SDS vrati kao relevantnu partiju. Možda će čak posle sledećih izbora SDS biti, ne znam, treća partija. U nekim gradovima će, vidimo, potpuno nestati. Imate SDS koji pokušava da je lider opozicije, koji u Banja Luci nema kandidata za gradonačelnika, ali ne sad nego od 2004. SDS nema kadidata za gradonačelnika ako izuzmemo gospodina Stevandića 2012. godine. Niko ne zna kako izgleda predsjednik SDS-a u administrativnom centru i najvećem gradu Republike Srpske. SDS ima puno problema. Ni Mladen Bosić ni Vukota Govedarica, a ni Mirko Šarović, bez obzira na neka svoja politička iskustva, ne mogu da stvore novu energiju u SDS-u. Gospodin Šarović se u predsjedništvu okružio klimoglavcima, tamo osim gospodina Miličevića nemate nijednog ozbiljnog političara, nemate nijednog pobjednika u svojoj lokalnoj zajednici i u svojoj lokalnoj sredini. Tako da je SDS postao jedna stranka luzera. S druge strane, ljudi i dalje glasaju za SDS zbog SDS-ove uloge u 90-tim godinama i stvaranju Republike Srpske.Tako da u tom kontekstu lokalni lideri, kao što je bio Obren Petrović u Doboju ili kao što je Mićo Mićić u Bjeljini, odlučuju kako ta stranka na nekom lokalu funkcioniše. I ja moram da Vam kažem, pošto poznajem dobro tu političku scenu, da rukovodstvo SDS-a u zadnjih desetak godina nikad nije pomoglo gospodinu Mićiću u Bjeljini. Ni po čemu. Dolazili su u izbornim kampanjama vjerovatno da traže novac za republičke kampanje, 2015/16. je Mladen Bosić, o tome smo već pričali, podgrijavao ambiciju Zlatka Maksimovića da devastira SDS i sad mi pričamo o stranci koja je prije 15 dana u Bijeljini bila spremna da podrži Zlatka Maksimovića za gradonačelnika Bjeljine ,znači čovjeka koji je 2016. godine bio kandidat SNSD-a. Tako da, SDS, nažalost svih nas, je stranka koja će…

M.M.: Zašto nažalost?

D.M.: Pa, zato što nam trebaju, trebaju nam kao jaka opozicija, trebaju nam kao najveća opoziciona stranka, stranka koja je bila državotvorna kad je u pitanju stvaranje Republike Srpske i treba nam jak SDS kao jak korektiv, kao jaka opozicija do nekog trenutka dok ne preuzmu vlast. Znači, evo, da napravimo tu prvu blic paralelu sa Srbijom. Nemamo Demokratsku stranke na izborima u Srbiji, nemamo čak ni Demokratsku stranku Srbije koja je, … imamo jednu potpuno nenormalnu političku situaciju da su samo dvije, odnosno tri stranke ušle u parlament. SDS će, nažalost, posle ovih lokalnih izbora ili što je možda još gore posle sledećih izbora morati da doživi jedno pročišćenje i da prestane da samo stvara unutrašnje sukobe, nego da uspiju da stvore lidere koji mogu da tu stranku vrate na stare stare slave.

M.M.: Još samo prije pauze za reklame. Kakav je proces stvaranja, ja ne bih rekao novih poltičkih partija, nego stvaranja partija iz političkih partija mislim na SPS iz SP-a, ranije Demos iz DNS-a sada Mićičeva stranka Semberije iz Bijeljinskog SDS-a. Kakav je to proces i kakva je sudbina tih političkih subjekata?

D.M.: Nije sve baš uporedivo, ali ja tu ne vidim stvaranje nikakvih novih poltičkih partija, ja tu samo vidim stvaranje novih interesnih grupacija. Znači, ta nova Socijalistička partija, vidim puno imaju objava, rade na terenu, stvaraju mjesne odbore, nema tu politike, nema tu lidera, nema tu ideologije. Sve se svodi na to koliko će ko negdje odborničkih ili poslaničkih mjesta uzet’ i šta će sa tim odborničkim, poslaničkim mjestima istrgovat’. DEMOS? Čak sam skeptičan po pitanju DEMOSA, ne sad za lokalne izbore jer je potpuno nebitno šta će uraditi pošto nisu bili prije dvije, prije čet’ri godine pa ne možemo uporedit’. Ali nisam siguran da će 2024.  DEMOS da ostvari išta značajno jer se on sveo na jednog čovjeka to je gospodin Čubrilović možda malo u parlamentu gospođa Stevanović. Gospodin Čubrilović je, moram reći, zaista u posljednjem ovom mandatu u Skupštini, vrlo loše vodio Skupštinu. Skupština Republike Srpske koja bi trebalo da je ponos svih građana Republike Srpske gdje se poslanici raspravljaju, pa ako treba čak nek se posvađaju, nek’ se potuku i to se dešava po parlamentima je postao cirkus. Cirkus je postao, između ostalog, zahvaljujući lošem vođenju Skupštine od gospodina Čubrilovića ne znam koji su mu razlozi za to ali kad su bile najkritičnije tačke na Skupštini, kad su bile najveće svađe, debate gospodina Čubrilovića nije bilo za skupštinskom govornicom. Čak smo u jednom trenutku ostali i bez Senada Bratića koji je uz Sonju Jovičević neko ko najbolje vodi Skupštinu. Tako da, DEMOS mi se tu potpuno gubi na političkoj sceni i to opet govori da su to, nisu stranke koje nisu nastale zbog nekih novih programa, zbog neke nove ideologije, zbog sukoba zbog toga kako treba da izgleda Republika Srpska 2030g, nego su nastale zbog toga što je neko nezadovoljan raspodjelom fotelja. Mislim da je vrijeme da Republika Srpska, a da su to njeni građani zaslužili, da više nemamo u parlamentu ni političare ni stranke koje su tu samo  zbog fotelja i funkcija nego da je vrijeme da imamo zbog politika pa bez obzira koliko u svakoj politici ima pogrešnih stvari.

M.M.: Jasno. Pauza za reklame pa smo ponovo u studiju.

M.M.: “1 na 1”,  Dragan Močević. Dragane, lokalni izbori su pomjereni za kad, za sredinu novembra, 15. novembra? Ustvari ne može se još uvek znati šta će biti epilog cijele priče s obzirom na sudbinu oko budžeta zajedničkih institucija BiH. Šta želim pitati? Da li je moguće da iz puno razloga cijela BiH u kontekstu lokalnih izbora postane neki Mostar u kojem izbora nema od kad, od 2008., je l’?

D.M.: Da. Pa, naravno da postoji ta opasnost. Ja se iskreno nadam da do toga neće doći i da će se izbori održati u oktobru.

M.M.: Imate li povjerenja u CIK i ono što oni rade?

D.M.: Pa, u ovaj sadašnji CIK apsolutno nemam kao što nešto specijalno nisam imao ni u ove prethodne. Pazite Marine, ne trebamo mi da gajimo iluziju da su naše Centralne izborne komisije bez određenih uticaja, određenih političkih subjekata ili čak međunarodne zajednice. Ovo sve što je ovaj CIK uradio sada je jedna ozbiljna katastrofa..Znači, oni da su se držali zakona trebali su izbore da prebace u roku od 30 dana. Onda su oni našli neki termin koji pada na Mitrovdan,koji hajd’ da se razumijemo, je mala krsna slava, nije ni Đurđevdan ni Jovandan ne možemo ga tretirati ni vjerskim ni nacionalnim praznikom, pa im je to bio izgovor za 15. Trenutno je CIK, po mom mišljenju, pod apsolutnom kontrolom Bakira Izetbegovića, Mladena Ivanića i Mirka Šarovića i vrlo dobro znam zašto to govorim. Poslednja imenovanja u CIK-u su pod zaista ozbiljnim političkim uticajem. Ono što nije dobro je što šansa da postanemo Mostar postoji samo zato što je to interes Bakira Izetbegovića iz SDA, a evo kako ću to objasniti. Znači, završeni su izbori u Federaciji prije dvije godine, oni i dalje nemaju novu federalnu vladu jer ne mogu ništa da se dogovore. Trenutno je najveći problem Bosne i Hercegovine Sarajevo, odnosno loša pozicija SDA na svim nivoima vlasti. S druge strane, Bakir Izetbegović i SDA ne smiju da pomišljaju na izbore u oktobru posebno u Sarajevu. Oni su uspjeli da sruše kantonalnu vladu koja je bila jedna pozitivna promjena, bar su je tako građani doživjeli, tako je doživjela međunarodna zajednica koja je nekih godinu dana pokazala jednu drugu sliku i sad ta kantonalna vlada koja je srušena koju čine uglavnom stranke ljevice plus, znači, SDP,Naša stranka plus Narod i Pravda gospodina Konakovića su napravili koaliciju četvorke. Spremni su da izađu u sve sarajevske opštine i moram vam reći da se tu SDA neće baš dobro provesti ako budu ti izbori. Zbog svega toga Bakiru Izetbegoviću ne odgovara da izbori budu u oktobru. Slična je situacija sa SDS-om i PDP-om. Znači, oni nemaju gdje da izlaze na izbore jer nemaju nigdje nijednog ozbiljnog kandidata pa čak nigdje ni nisu postavili kandidate. Evo u Bijeljini nemaju kandidata, u Istočnom Sarajevu još nisu izbacili kandidata. Znate, stranka koja hoće da ide na izbore, da dobija gradove u Republici Srpskoj i da pobjeđuje kandidate SNSD-a koji su tamo već četiri, osam ,12 godina ona mora da krene u  kampanju u martu ,u aprilu. Oni nigdje nisu izbacili kandidata. Znači, tako da, su oni, kako bi rekao, malo bili naivni kad je to napravljena ta kombinacija. U CIK su imenovali svoje ljude koji su pod potpunim političkim uticajem, kako bih rekao, pod njihovom kontrolom. I to je sve loše za Bosnu i Hercegovinu. Naravno, loše je i za Republiku Srpsku.

M.M.: Vi mislite da je to samo izgovor što nisu izglasali rebalans budžeta?

D.M.: Ma, samo izgovor zato što SDA bi sad bio najsretniji da se izbori više nikad ne održavaju u Bosni sve dok se nešto drastično ne promjeni jer oni imaju sad super pozicije. Vratili su neku vlast u Kantonu Sarajevo, ali će izgubiti. Na sve to Fahrudin Radončić koji je prilično dobro obavljao poziciju ministra bezbjednosti izašao. Ima šansu da nekako svoju partiju ponovo vrati kao važan faktor na političku scenu. Tako da, mislim da su sad svi građani zarobljeni tom jednom lošom trenutnom pozicijom i rejtingom Stranke demokratske akcije i da „mostarizacija“ Bosne i Hercegovine  jeste jedna ozbiljna prijetnja. Vidim da i stranci tu i tamo podržavaju CIK sa tim nekim nezakonitim stvarima. Vidjet ćemo na šta će to sve izaći…

M.M.: Ako bi izbori u Bosni i Hercegovini bili sredinom novembra, obzirom da se evo i u ljetnim mjesecima pogoršava epidemiološka situacija. Ko zna šta može biti, ne znam, u novembru, na jesen. I ako bude bilo problema da se standardna predizborna kampanja provodi na načine da imate političke skupove, da šaljete građanima svoje poruke, da ne možete da imate skupove zbog epidemije. Da li će onda te izbore da odrede, recimo, mediji, društvene mreže, stranačke infrastrukture?

D.M.: Apsolutno neće odrediti ni mediji, ni društvene mreže…

M.M.: Šta će odrediti?

D.M.: …jer ukoliko ne bude te izborne kampanje pitanje je da li će biti izbora. Kažem, oni mogu da se zbog pandemije prolongiraju. S druge strane, postoje istraživanja. Po svim tim istraživanjima, da su se izbori desili prije korone u februaru ili martu, SNSD bi oduvao sve ove stranke. U decembru smo radili istraživanje po kome je SNSD imao veći rejtinig nego sve ostale političke partije u Republici Srpskoj zajedno. Pazite, to je istraživanje, to nije dan izbora, to ne znači ništa, ali… jer se u nekih četiri mjeseca kampanje može puno toga da promijeni, i svi su imali istraživanja. Takva istraživanja ima i SDA i za Bosnu i Hercegovinu i za Sarajevo. Takva istraživanja imaju i PDP i SDS. Nikome od njih nisu odgovarali izbori. Društvene mreže su se pokazale kao jedan veliki lažni balon. Evo, sad smo vidjeli situaciju u Srbiji. I sad svi mi koji smo nešto aktivni na društvenim mrežama, nismo vidjeli nešto pretjerano ljudi koji podržavaju Vučića i SNS. Svi su oni bili te za ovaj Pokret slobodnih građana te za neke druge liste

M.M.: Bojkot, kad pričamo o…

D.M.: Ma, bojkot je četr’i-pet posto možda ljudi koji nisu izašli. I šta se desilo? Desilo se kolaps. Društvene mreže su jedan veliki, kako bi rekao, balon i lažni najčešće kad je u pitanju politika. Još uvijek na Balkanu, političku, rezultat političkih izbora se odlučuje sa stranačkom infrastrukturom. Nažalost se ne odlučuje programima, ponekad se odlučuje kandidatima. I u tom kontekstu, ovaj, društvene mreže i mediji ništa neće uticati na izbore jer evo mi imamo istu medijsku sliku u Republici Srpskoj već, ajmo reći, 10, ajd da ne kažemo 15, ajmo reći 10 godina. Je l’ se išta promijenilo? Nije. Imamo aktivno korištenje društvenih mreža već 10 godina. Je l’ se išta promijenilo? Nije. Imat ćemo tu i tamo ove neke, ajmo reći, lokalne internetske zvijezde koje će negdje da imaju taj neki rezultat kao što imamo ovu situaciju u Banja Luci ali ništa ozbiljno.

M.M.: Idu raznorazni razultati anketa i ovih proteklih nekoliko sedmica za neke gradove u Republici Srpskoj. Kazali ste kakav je bio rejting SNSD-a prije korona krize. Da li je pandemija koronavirusa uticala na te rejtinge, evo sada u junu i maju?

D.M.: Mi smo radili istraživanje u maju, al’ smo radili telefonski jer ne možemo ići na teren pošto je zabranjeno da se rade takve stvari, ovaj, i,opet je situacija bila slična. Znači, bilo je. naravno. malo više odbijanja. Uvijek ističem da telefonske ankete nisu ni blizu pouzdane kao terenska istraživanja, al’ kad ih uporedite nađete neke korelacije, i onda u telefonskoj anketi uhvatitie uzorak mnogo više penzionera al’ oni su i disciplinovaniji kao glasači i tu je stanje ostalo isto. Ono što je zanimljivo…

M.M.: Mislite da korona kriza naštetila vladajućim partija? Evo, konkretno u Republici Srpskoj. Da li se tako može reći?

D.M.: Pa, ajd da kažemo da može. Vidjet ćemo do čega će dovesti ove istrage oko ovih raznih afera koje se sad pojavljuju, i, ali u suštini građani su bili veoma zadovoljni. Preko 80 posto građana je podržavalo mjere koje je Vlada Republike Srpske uvela kada je u pitanju karantin i policijski čas. Bili su i nekim drugim, što recimo u drugim zemljama nije toliki procenat podrške tim mjerama, tako da, to su ti građani isti koji su rekli da su zadovoljni tim stanjem. Građani su, recimo, u ovom našem istraživanju, ajd da kažem, da možemo tako da kažemo, najbolju ocjenu po prvi, aj nije prvi put da neko ima bolji rejting od Milorada Dodika, odnosno bolju opštu ocjenu, to je bio Alen Šeranić. Tako da, i ta telefonska anketa ne možemo je smatrati da je bila loša.

M.M.: Pričamo tako o pojedinačnim. Ajmo, ne znamo hoćemo li o procjenama za izbore lokalne. Banja Luka? SNSD izašao sa kandidatom. To je Igor Radojičić. Opozicija, kao što ste kazali, još uvijek ne. Mislim, u opticaju su gospodin Stanivuković, gospođa Trivić. Ne znam da li možda neko treći. Moje pitanje glasi: ko bi mogao da ugrozi Igora Radojičića eventualno u izbornoj kampanji, na izborima?

D.M.: Pa, postoje, postoje kandidati koji mogu ugoroziti Igora Radojičića, ali oni nisu kandidovani pa ja ne bih o tim imenima. Uvijek se mogu istestirati neka istraživanja. Banja Luka će vjerovatno da zadrži postojeću vlast. Banja Luka će da, kako bi rekao, je jedan od gradova koji će zahvaljujući rejtingu, prije svega gospodina Dodika i opštem rejtingu SNSD-a,  da zadrži vlast u tom gradu. Iako ja moram reći da za ove četiri godine Banja Luka je mogla mnogo više. Prije četiri godine smo baš u ovom studiju razgovarali o tadašnjim kandidatima za gradonačelnika i ja sam zaista bio optimističan po pitanju gospodina Radojičića i po pitanju nekih njegovih najava i obećanja i programa. Čak sam i tada istakao da neke važne strateške stvari nije moguće uraditi u godinu-dvije. Sad poslije četiri godine, ja ne vidim u Banja Luci ništa novo. Vidim da aktuelna vlast tvrdi da se Banja Luka gradi. Ja mislim da se Banja Luka šminka i da se Banja Luka slika.To što je napravljeno par kružnih tokova i što su neke magistrale uljepšane i što su neki postavljeni negdje cvijetnjaci, trotoari, to nije grad koji se gradi. Iz Banja Luke ljudi odlaze. Banja Luka je grad koji uopšte više ne njeguje različitosti. Banja Luka…

M.M.: A iz kojeg to grada u Republici Srpskoj, pa i u BiH, ljudi ne odlaze?

D.M.: Mogu da, mogu da…

M.M.: Nažalost (nerazumljivo), gospodine Močević, Vi to znate vrlo dobro.

D.M.:  Mogu da odlaze iz svakog sela, iz svakog grada. Ali, grad koji je administrativni centar Republike Srpske, grad u kome je smješteno ovoliko institucija, grad u kome toliko ljudi dobija platu, ne nudi nikakve… Grad koji je prelijep. On je najljepši grad u Republici Srpskoj, ajd da kažem uz Trebinje koje ima neke svoje specifičnosti. Grad koji ima najbolju geografsku poziciju, ne u Bosni i Hercegovini nego na Balkanu. Znači za tri sata ste autom u Beogradu, Ljubljani, Sarajevu, za dva sata ste u Zagrebu…

M.M.: Šta je to Radojičić propustio da kapitalizuje. Šta se moglo kapitalizovati?

D.M.: Ništa nisu uradili kada je u pitanju privlačenje investitora. Vi nemate nijednu investiciju u Banja Luci u zadnjih čet’ri godine koja je otvorila sto radnih mjesta. Znači, ne računam Delta, centar, koji je dogovoren još nekoliko godina ranije. Nijedan ozbiljan investitor nije privučen u Banja Luku. Bar ja ne znam. Nisam vidio. Niti znam da je iko otvorio novi pogon sa 200-300 radnih mjesta. Od ozbiljnih industrijskih giganata pravimo samo shoping centre u kojima kupujemo robu iz drugih gradova i država. Banja Luka, u gradu se dešava i dalje urbicid, iako imamo i tog nekog famoznog gradskog arhitektu, koji mi tu djeluje onako , uz svo uvažavanje njegove profesorske stručnosti, ali u Banja Luci imate situaciju da se sruši mala kuća od 70 kvadrata i da vam nikne zgrada sa 30-40 stanova koju ne prati ni adekvatna infrastrukutra prilazna, ne prate ni parkinzi, ne prate je vrtići. Evo, ovdje naspram zgrade ATV-a, to je doduše napravljeno prije 10-15 godina, imamo ovo naselje Krajina. To vam je jedna betonska oaza. Znači, vi tu nigdje nemate zelenu površinu. Znači, Banja Luka je trebala, s obzirom na broj naselja, kad ulazite iz pravca Česme i Vrbanje, vi čekate u koloni po 30-40 minuta. Naravno da to ne znate ako ulazite iz pravca Prnjavora.

M.M.: Ajmo…

D.M.: Vrlo je bitno da samo kažem da se radi o tome da je propušteno mnogo prilika, da nisu dovedeni ključni investitori koji su trebali biti dovedeni, recimo, iz oblasti hotelijerstva, turizma. Znači… Čak sam čuo nedavno Banja Luka hoće da gradi kongresni centar. Pa, to nije posao grada. Kongresni centar je jedan ozbiljan biznis. To treba da se da lokacija, da se dovede investitor…

M.M.: Ko treba da gradi kongresni centar?

D.M.: Hotelski kompleksi širom svijeta grade kongresne centre. Zašto bi Banja Luka gradila kongresni centar u kom će se onda zaposliti 50 ili 100 ljudi na budzet i to će zvrljat prazno. Treba da grade ozbiljni hotelski lanci.

M.M.: Ajmo o Prijedoru, Doboju, Bijeljini. Procjene?

D.M.: Pa dobro, da ne pričam više o Banja Luci, je li?

M.M.: Ne. Imamo i ostatak Republike Srpske.

D.M.: Ne, moram da završim. Akutelna vlast u Banja Luci, SNSD i gospodin Radojičić, imaju sreće što sva imena koja je dosad opozicija ponudila kao potencijalne kandidate nemaju šanse da ih ugroze, kako sad stvari stoje. Četiri je mjeseca do izbora.

M.M.: Da. Ajmo, Doboj, Bijeljina…?

D.M.: Ma, Doboj, ono, Doboj ništa.

M.M.: Bijeljina? Sudbina politička Miće Mićića?

D.M.: Teško mi je da procijenim. Moram reći teško mi je da procijenim. Mićo Mićić ima samo jednog, kako bi rekao… Mićo Mićić je čovjek koji je potpuno promijenio taj grad nabolje, napravio ogromne investicije. Imao sam priliku da pročitam i taj sporazum famozni ugovor sa SNSD-om i zaista mislim da je napravio dobru stvar zato što je, ajmo reći, potpisao tu široku koaliciju. Važno je da javnost zna, što je on rekao, da je na tom sastanku, na kom je on dao, na kom je on odabran za kandidata, dobio saglasnost da pravi najširu moguću koaliciju i da je na tom sastanku u decembru u Bijeljini bio prisutan i gospodin Šarović. Znači, nije bila nepoznanica da će Mićo pregovarati sa svima.

M.M.: Da li bi Bijeljinci mogli da podrže ovu njegovu namjeru da kroz projekte sa Vladom Republike Srpske nešto napravi u Bijeljini ili bi ga mogli kazniti zbog toga što je koalirao sa partijama koje na nivou Republike Srpske su u vlasti?

D.M.: Kazniti ga neće, jer naši građani, naši birači nisu na tom, ajmo reći, nivou da tako donose odluke. Kad pogledate te projekte, ukoliko on to uspješno predstavi. Hoću reći da je taj sporazum za mene bio nešto za Bijeljinu dobro i optimistično, ne vidim da sad na tome rade ni Mićo Mićić ni SNSD da to predstave građanima. Od nove autobuske stanice, izmještanja stare željezničke stanice, do projekta gasifikacije. Pa, pazite, Bijeljina je grad koja zahvaljujući lošim odnosima sa Vladom Republike Srpske, odnosno ignorisanjem Bijeljine, imala, recimo, skuplju cijenu vode i komunalnih usluga za 30 posto, zato što su oni uzmali velike kredite kod stranih banaka i napravili su vodovodnu i kanalizacionu mrežu jer je Bijeljina bila katastrofa po tom pitanju. Sad ovim sporazumom Vlada će otplatiti tih osam-devet miliona maraka a Vlada je u brojne druge gradove po pet, 10, 20 miliona za projekte vodovoda i kanalizacije. Ukoliko svaki Bijeljinac dobije 30 posto manji račun, to je već veliki pomak. Bijeljina nema sportsku dvoranu, sad treba da se izgradi. Puno je toga što je tamo dobro. Ne vidim da kvalitetno trenutno rade ni gospodin Mićić ni SNSD po tom pitanju, ali ja to vidim kao već neku političku pobjedu gospodina Mićića. SNSD je izgubio toliko puta od njega da je shvatio da je bolje da mu se pridruži jer ga pobijediti ne može.

M.M.: Istočno Sarajevo? Znam da pričamo o Banja Luci i par gradova ovdje…

D.M.: A, Istočno Sarajevo…

M.M.: Moram priznati da je o političkim prilikama u opštinama i u gradu Istočno Sarajevo vrlo malo u medijima. Evo, Vi me ispravite ako griješim.

D.M.: Ne griješite i to je katastrofa.

M.M.: Zašto je to tako?

D.M.: Zato što su… Prvo Istočno Sarajevo nije grad. On je samo grad administrativno. Ta njegova razuđenost od Sokoca do Trnova, to zaista je teško da možete nazvati gradom. To je skup nekih šest-sedam opština i u cijeloj toj, kako bi rekao, konstalaciji snaga Istočno Sarajevo je nešto što se već 20 godina sistemski ne razvija. Znači, gradonačelnik se bira u skupštini, u skupštinu se biraju delegati iz opština. To vam je jedno onako, neću reći ikebana tijelo, ali nikakvo tijelo. Nijedan od dosadašnjih gradonačelnika Istočnog Sarajeva nije bio čovjek sa idejom i vizijom. Katastrofalne su prilike propuštene, odnosno velike su prilike propuštene, što je prava katastrofa, da se taj grad razvije jer se nalazi na granici sa gradom od pola miliona stanovnika, jer se Grad Istočno Sarajevo, odnosno njegov dio dole Istočno Novo Sarajevo i Istočna Ilidža nalaze na pet minuta od sarajevskog aerodroma. Tu imamo takve nevjerovatne potencijale koje su u međuvremenu zahvaljujući raznim lokalnim kombinacijama dodatno ugušeni. S druge strane, ja pola vremena živim tamo pa mogu reći, Vlada Republike Srpske je uložila ogroman novac tamo i sad su to dobri putevi od Istočnog Sarajeva prema Jahorini, to je ozbiljna magistrala. Znači, takva infrastruktura je tako neiskorištena da je to strašno. U tome su saučestvovali svi. Najviše, SDS, jer je najduže godina tamo vladao, potom PDP jer je imao dva puta gradonačelnika i evo sada vidjet ćemo šta će se desiti sa SNSD-om, koj već sad ima vlast…

M.M.: Kakve su procjene? Ko je politički dominantan u Istočnom Sarajevu, u svim opštinama Istočnog Sarajeva?

D.M.: Pa, SNSD je već izbacio kandidata. To je Ljubiša Ćosić koji je trenutno načelnik opštine Istočno Novo Sarajevo i vjerujem da je to najlošiji kandidat kog je SNSD mogao da nađe u Istočnom Sarajevu. Tako da ukoliko i gospodin Ćosić pobijedi biće to ili zbog gospodina Dodika ili zbog stranke ili zbog velike koalicije.

M.M.: A po opštinama?

D.M.: Pa, po opštinama, to vam je, mislim… Gledajte, to je jedna vrlo zanimljiva struktura. Tamo su svi nešto, imaju neke svoje male oaze. Recimo, imate Istočno, Istočnu Ilidžu gdje je Marinko Božović (SDS) fino radio gdje je uspio da dovede neke investitore i gdje je to, ajmo reći, stabilna SDS-ova baza. Iz te opštine dolazi i poslanik Darko Babalj. Znači, oni nekako drže tu sabilnost i Istočna Ilidža se još uvijek drži. Istočno Novo Sarajevo je jedna opština koja je imala najveći razvojni potencijal. Evo, mislim da je Ćosić već drugi mandat i da nisu imalI tu sreću da dobiju prostor kasarne u kome se sada stvarno pravi dobro naselje, to bi bila katastrofa. Opet, s druge strane, svi su vam tamo nešto uvezani. Ja sam prošle godine čak pisao o jednom, ajmo reći, ozbiljnom  tamo kriminalu koji se dešavao jer je, recimo, Istočno Novo Sarajevo, odnosno gospodin Ćosić je prodao parcelu na kojoj se nalazila najvrijednija nekropola stećaka koja postoji na toj teritoriji. To je jedina nekropola stećaka koja ima vezu sa srednjovjekovnom srpskom porodicom Pavlović Radinović. Znači, nekropola o kojoj su pisane knjige. Tu nekropolu je JNA izmjestila. Dok drugi moraju da vode turiste u Radimlju kod Stoca, mi smo takvo blago imali tu. E, onda vam se dešava jedan zanimljiv slučaj. Gospodin Ćosić prodaje parcelu gospodinu Đorđu Kojiću, koji je iz SNSD-a u Brčkom. PDP, koji ima opet vlast u gradu, gospodin Nenad Vuković, pod čijom su kontrolom inspekcije ne radi ništa. Srebrenka Golić, koja je ministar iz SNSD-a ne radi ništa na kontroli firme koja je izdala dozvolu da to uradi. DNS, odnosno DEMOS gdje je bio gospodin Slobodan Nagradić, direktor Republičkog instituta za zaštitu kulturnih i istorijskih spomenika, ne radi ništa. Potom dolazi direktorica iz Ujedinjenje Srpske (Jasna Milešević) koja i dalje ne radi ništa. Ministarstvo prosvjete, u kom je Natalija Trivić, izdaje samo saopštenje da je to protivzakonito, ali ne preduzima ništa. Kad se, Marine, u ovoj državi dešava neki kriminal ili neka aktivnost koja je nezakonita, neregularna i nije u interesu građana, onda su vam sve partije u koaliciji, bez obzira da li su takozvana vlast ili takozvana opozicija, evo na jednom primjeru sam Vam pokazao. Tako da je u Istočnom Sarajevu velika šteta što ni SNSD a ni SDS nisu spremni da ponude kandidata koji će razviti taj grad, koji će biti poželjan partner ljudima. Pa samo preko brda pređete u Sarajevo, tamo nema naših ljudi, odnosno nema skoro nikakve saradnje. U Istočnom Sarajevu skoro kao i u Banja Luci, nemate nikakve ozbiljne rezultate, imate pojedince koji se nešto bave kulturom, ali nemate nikakvih kulturnih dešavanja, sport je na niskim granama kao i u Banja Luci što je potpuno uništen znači.

M.M: Hoću da promijenim što više tema gospodine Močeviću. Hajmo o toj koroni, kako je država, u najširem smislu riječi država, iskomunicirala ovu cijelu krizu prouzrokovanu pandemijom korona virusa?

D.M.: Moram da kažem da je sve ono što je Vlada Republike Srpske, institucije Republike Srpske, u komunikacijskom dijelu uradili, prvih mjesec do mjesec i po korone bilo, pa mogu reći odlično. Znači, maltene pa da smo prvi u regionu reagovali, maltene da smo prvi u regionu počeli da, kad kažem u regionu počeli smo nekih sedam ili petnaest dana prije Srbije, čak malo prije mislim i Hrvatske, mnogo prije Federacije sa kojom se možemo mjeriti, počeli smo uvoditi te mjere zaštite, upozoravati građane i sve to. Ta komunikacija u prvih mjesec, mjesec i po dana je bila odlična. Gospodin Šeranić je, imali smo sreću da nam se na mjestu ministra zdravlja nalazi jedan epidemiolog. Sad komentarišem samo komunikaciju. Znači, komunikacija institucija Republike Srpske, Vlade Republike Srpske, gospodina Šeranića, je bila više nego zadovoljavajuća, umirujuća i mi smo vidjeli da mi u tom periodu, pa na kraju krajeva imali smo manje zaraženih nego što imamo danas, jer smo se svi pridržavali mjera. Ne bih komentarisao rad, jer ono što mi je, što sada stvara problem toj istoj Vladi Republike Srpske je to što sad vidimo da nam izlaze na vidjelo neke, ajmo reći, neću reći afere, neka to pravosudne institucije utvrde, ali iskaču neću reći afere nek to utvrde pravosudne institutcije ali iskaču neke stvari za koje vidimo da možda nije bilo najnormalnije, jer zaista nije normalno da turistička agencija, odnosno agencija koja se bavi organizacijom koncerata  nabavlja zaštitne maske. Sad je sav taj teret prebačen i na Vladu i na gospodina Šeranića. Usred fantastične komunikacije u borbi sa koronavirusom imate jednu nenormalnu i nevjerovatnu situaciju da Univerzitetsko-klinički centar izlazi sa informacijom da će graditi garažu od 35 miliona maraka. Znači, ne možemo ocjenjivati samo komunkaciju gospodina Šeranića, ili ministarstva zdravlja i Vlade a da ne ocijenimo i njihov rad. Ne možemo ljudima u vrijeme korone, kada ostajemo bez posla pričati o podzemnim garažama i hotelima od 35 miliona maraka.

Ne možemo ljudima u vrijeme korone, kada ostajemo bez posla pričati o podzemnim garažama i hotelima od 35 miliona maraka.

M.M.: Šta treba pričati?

D.M.: Pa ne, nego ne smijete pomišljati na to. Ta priča o garaži, pa znači, preko puta Vijećnice u Sarajevu na pet metara od korita Miljacke napravljena podzemna garaža, nadzemna garaža, multifunkcionalni prostor za pet miliona maraka. Za tri, četiri miliona eura napravite najmoderniju osnovnu školu kojoj se planeta divi. I sada, naše zdravstvo koje grca u problemima, u kome čekamo donaciju i slijetanje kineskih i ruskih aviona da nam donesu dvije palete robe, nekom pada na pamet da pravi garažu od 35 miliona maraka. Hoću reći da sve što je Vlada Republike Srpske i gospodin Šeranić uradila dobro oko korone, po pitanju komunikacije, je uprskano sa garažom Kliničkog centra od 35 miliona maraka i mislim da javnost ne smije to da dozvoli jer to nije dobro za Republiku Srpsku, nije dobro za dalju polarizaciju našeg društva i nije dobro za zdravstveni sistem, jer neće korona proći, korona je tu, ovo je samo pik prvog talasa.

M.M.: I sad se nažalost pogoršavaju prilike. Još jednom pauza, reklame, pa se vraćamo ponovo u studio. Dragan Močević, „1 na 1“. Dragane, kako smo prošli ne baš toliko tema koliko sam planirao da prođemo, ne mogu da oćutim vezano za izbore.

D.M.: Malo je sat.

M.M.: Pa nije sat, značajno je ispod sata. Izbori u Srbiji, Vučić, ubjedljiva pobjeda SNS-a, 62,5 posto..